Južnoafrička Republika – Cape Town

Cape Town – JAR

Autor: Arjana B.

U travnju 2009. otvorila sam svoj Twitter račun isključivo zato jer sam htjela vidjeti o čemu to “twita” Ashton Kutcher. No kako to obično biva, Twitter me odveo u sasvim druge vode ili bolje rečeno u jedan sasvim drugi svijet nastavnika koji u svom svakodnevnom radu upotrebljavaju najnovije tehnolgoije. A tehnologije, vjerovali ili ne, su neizostavno povezane s putovanjima. I tako sam zahvaljujući Ashtonu Kutcheru stigla u Cape Town u Južnoafričkoj Republici.

Tamo se naime u listopadu 2010. održalo Svjetsko natjecanje inovativnog obrazovanja na koje je bilo pozvano 125 inovativnih nastavnika iz cijelog svijeta i ja sam imala tu čast da budem jedna od njih sa svojim projektom Greetings from the world.

Kad putujem obično me u zemljama koje posjećujem nitko nigdje ne dočekuje već sve organziram sama. Ovaj put međutim, organizatori konferencije su sve nas dočekali na aerodromu i pobrinuli se za svaku sitnicu. Na nama je bilo da samo uživamo i družimo se i naravno predstavimo svoj projekt u najboljem svjetlu. Nije li to sjajno? No još je upečatljivije bilo šetati nepoznatim gradom na nepoznatom kontinentu i sretati poznata lica s prethodnih konferencija ili pak iz virtualnog svijeta. Twitter je zakon, zar ne 🙂

No da krenem  redom… Na putu od aerodroma do Cape Towna doživjela sam pravi kulturni šok. Iako sam dobro znala što znači township i iako sam vidjela bezborojne slike favela ili slumova u kojima žive najsiromašniji ljudi ovog planeta, nisam bila pripremljena na nepregledne nizove otužnih, jadnih i neuglednih straćara napravljenih od lesonit ploča, vreća za smeće i starih krpa, koje su jedna na drugu naslagane poput kutija šibica i koje kao da će u svakom trenutku otpuhnuti blagi povjetarac. To zapravo nisu niti straćare, ne znam koja bi naša riječ ovu sirotinju najtočnije opisala. Ova naselja nazivaju se township, a to znači divlje naselje najsiromašnijih ljudi bez igdje ičega koji su iz raznih dijelova Afrike došli u Cape Town u potrazi za poslom. Osim velikog siromaštva ovdje ima kriminala i nasilja, a iz ovog zatvorenog kruga teško da se itko može izvući. Doduše, gradske vlasti grade malene, zidane kućice u naseljima koja imaju osnovnu infrastrukturu i u koje se siromašni i useljavaju. No međutim, kako netko napusti township, tako odmah stižu drugi i nastanjuju straćare onih koji su otišli.

Township i ljudi koji žive u njemu su razlog zbog kojeg oni bogatiji svoje kuće ograđuju visokom zidanom i žičanom ogradom koja je pod naponom, a većina stanovnika plaća usluge zaštitarske tvrtke koja u slučaju provale ima pravo odgovoriti oružjem. Tako se na gotovo svakoj kući malo bolje stojeće obitelji nalazi ploča “Armed response“ što znači da imaju dozvolu upotrebe oružja i da će u slučaju provale istog trenutka pucati. Vodič me uvjeravao da je to jedini način da se provalnike spriječi, a ja sam s velikom nelagodom klimala glavom i razmišljala o onim jadnicima u straćarama, o boji kože, o nepravdi i o mecima.

Naslušavši se priča o kriminalu i opasnostima Južne Afrike, ponašali smo se nadasve oprezno, ali smo se prema preporuci hotelskog recepcionera prošetali od hotela do centra grada i bez ikakavih problema uživali u ljepoti ovog lučkog grada, omeđenog s jedne strane Atlantskim oceanom, a s druge planinom Table Mountain, koja kao stražar bdije nad gradom. Skoro potpuno crna i veoma neobična planina čiji je vrh ravan poput stola na svom južnom dijelu svoje vrhunce pretvara u neobične oblike lavlje glave ili 12 apostola.

Table Mountain je zapravo nacionalni park i proteže se od sjeverne strane Cape Towna pa sve do najjužnije točke afričkog kontinenta, Rta dobre nade, mjesta na kojem se spajaju dva oceana – Indijski i Atlantski. Recimo. Jer na žalost, to nije istina. Najjužniji dio Afrike je Agulhaški rt do kojeg bismo morali proći još daljnjih 150 km kako bismo došli do mjesta gdje se struje hladnog Atlantika miješaju s toplim  vodama Indijskog oceana. Ipak, nekako po inerciji, ili po tome što je do Agulhasa prilično daleko, nekako se svima čini da je upravo Rt dobre nade to mjesto na kojem se spajaju oceani. Možda i zbog toga što se na Rtu dobre nade nalazi ploča na kojoj na afrikanskom i na engleskom piše da je to najjugozapadnija točka Afrike. Možda i zato što ime Rt dobre nade puno bolje zvuči nego Agulhas, a još k tome nekako ulijeva nadu, kako mu i samo ime kaže.

U neposrednoj blizini nalazi se i Cape Point, stijena s dva vrha na kojima se nalaze svjetionici. Do onog na višem vrhu može se doći i uspinjačom koja se zove Leteći Nizozemac. Odavde je za lijepa vremena pogled moguć i na Agulhas, najjužnijji dio Afrike. Ovdje se nalazi stari svjetionik, dok je novi postavljen na nižem vrhu početkom 20. stoljeća. Jedan od razloga za postavljanje novog svjetionika je magla koja se zadržava u višim predjelima pa brodovi vide svjetionik samo ako je smješten niže. Drugi je razlog što su brodovi onaj stari svjetionik prerano uočavali pa bi došli preblizu stijena i nasukali se na brojne podvodne stijene, o čemu svjedoči velik broj olupina na dnu ovog dijela oceana.

Nacionalni park Table Mountain prepun je neobičnog bilja, a najljepša je protea, jedan od simbola Južnoafričke Republike. Ovaj prekrasni divlji cvijet raste u obliku grma, a postoji oko 120 različitih vrsta.

Posvuda u parku stoje oznake da su babuni divlje životinje i da ih se ne smije hraniti. Za mog posjeta ovom dijelu svijeta ja nisam vidjela na žalost niti jednog babuna. Nisam se također niti žičarom popela na vrh Table planine, odakle se pruža prekrasan pogled na jug Afrike. Nisam posjetila ni otok Robben, na kojem je godinama robijao Nelson Mandela. To sam ostavila za drugi put.

Svaka konferencija naime ima i svojih loših strana, a to je nemogućnost turističkog razgledavanja zbog obaveznog sudjelovanja u programu. Da nisam s grupicom istočnoeuropskih nastavnika markirala nekoliko predavanja, ne bih uspjela doći niti na Rt dobre nade. No, razgled Cape Towna, posjet njegovoj okolici i svjetski poznatim vinarijama s testiranjem ukusnog južnoafričkog vina, večere u tipičnim afričkim restoranima, degustacije tipičnih afričkih jela, razgovori s ljubaznim stanovnicima ovog grada i pogled na male, slatke pingvine zasigurno mogu nadoknaditi ono propušteno.

I za kraj nekoliko riječi o samom gradu. Današnji Cape Town odraz je dugogodišnje turbulentne prošlosti u kojoj su se ispreplitali afrički, europski i islamski utjecaji. Ponekad se osjećate kao da se nalazite u Nizozemskoj iz 18. stoljeća, a samo par koraka dalje put vas odnese na afričku tržnicu prepunu novih mirisa i zvukova, afričkih izrezbarenih maski i ručno izrađenih suvenira od žice, tipičnih za ovaj dio svijeta. To je pravi kozmopolitski grad u kojem se mogu susresti ljudi svih boja kože, upoznati razni tradicionalni običaji i razne kulture, te čuti različiti jezici, jer JAR ima čak 11 službenih jezika. Centar grada može se obići pješice, ulice su složene kao rešetka pa se po gradu jednostavno snaći. Tu se smjestila najstarija europska zgrada u Južnoj Africi, Utvrda dobre nade. Izgrađena u obliku pentagona,  nekada središte nizozemske kompanije East India, danas se u njoj nalaze uredi Ministarstva obrane i nekoliko muzeja. Nedaleko od Utvrde nalazi se District Six, dio grada u kojem je nekada živjelo „obojano“ stanovništvo. Izraz „Coloured“ ne označava crnce, nego mulate, ljude miješanih rasa. Kad su 1966.g. vlasti odlučile da će taj dio grada biti isključivo za bijelce, 60.000 stanovnika otjerano je iz svojih domova u township naselja na rubu grada, a njihove su kuće srušene. Međutim, pritisak svjetske i domaće javnosti bio je prejak pa se na ovo područje nisu uselili bijelci, a od 2003. grade se domovi za prvotne stanovnike ovog okruga. Turisti vrlo rado posjećuju i Victoria i Alfred Waterfront, obnovljeni dio luke u kojem su se smjestili zgodni mali dućani, restorani i klubovi iz kojih dopire najrazličitija glazba, kao što je to već uobičajeno u ovoj zemlji prepunoj različitosti poput duge. Odatle Južnoj Africi i nadimak Rainbow Nation.