Ivanov serijal me posebno zainteresirao jer sam u prošlom mileniju posjetio Poljsku u sklopu razmjene studenata. Bila su to neka druga vremena, pa me živo zanimalo kako se Poljska promijenila u međuvremenu. Neke su stvari ostale slične kao i ranije, kao npr. zapiekanke, koje sam jeo tumarajući po Gdansku, u iščekivanju da ću negdje naletjeli na Lecha Walesu, vođu sindikata, koji je nekad bio svjetska zvijezda.
Izgleda da je Ivan imao više sreće s jezikom. U moje vrijeme jedva da je tko govorio engleski. Njemački su govorili samo najstariji (uglavnom sam bio u zapadnom dijelu Poljeske, koji je pred 2. svjetski rat bio pod Njemačkom), pa sam se morao snalaziti na poljskom. Rekao bi čovjek da to i neće biti tako teško, jer se radi o slavenskom jeziku, ali je sporazumijevanje išlo daleko teže nego sam očekivao. Najgore je bilo to što su neke riječi koje se izgovaraju slićno ili isto imale drugo značenje. Npr. njihov “lipiec” je naš srpanj. Jednom prilikom sam tražeći duty free shop (“pewex”) pitao čovjeka na ulici za upute, i on mi reče da idem “pravo”. Nakon što sam prohodao par stotina metara, pitam drugoga i on mi kaže da trebam skrenuti u licu lijevo. Tako sam naučio da njihovo “pravo” ustvari znači “desno”, dok njihovo “prosto” znači “ravno”. Najveselije mi je bilo kad su mi rekli da se nađemo sutra u “pet godzina”. Kakvih pet godina, čudim se ja, ali se čude i oni. Kao, što mi nije jasno? Ispostavilo se je njihova “godzina” naš “sat”.
A sad pročitajte kako se Ivan snašao u Poljskoj u prvom nastavku serijala—> Poljsko – slovačka tura – 1. nastavak – Krakow
