Dok se trudimo vratiti na redovitiju dinamiku objavljivanja putopisa, igrali smo se s novim editorom i njegovim mogućnostima. Glavni nam je izazov kako urediti sadržaj da bi se na zadovoljavajući način prikazao na uređajima kojima korisnici služe prilikom pregleda stranica. To je pogotovo teško kad imate gomilu slika koje nekako treba uklopiti s tekstom.
Nakon dužeg proučavanja mogućnosti novog editora, odlučili smo na putopisu Ive Mišura sa službenog puta u Gniezno primijeniti nova rješenja. Nadamo se da će vam se izgled svidjeti. (Sad na isti način treba srediti preko 1000 prethodnih objava i stranica – sitnica! 🙁 )
Čitajući ovaj putopis, prisjećao sam se iskustava sa vlastitih službenih putovanja. Rijetko sam kad imao vremena bilo što razgledati, tako da i ne računam mjesta u kojima sam bio poslom. Ni sam ne znam koliko sam puta otišao u Beč na sastanak i vratio se u jednom danu. Ili kako sam u Kostariki 3 mjeseca vozio na posao i s posla pored muzeja zlata za koji nisam ni znao da postoji. Ili, Detroit: jeli smo u Macdonaldsu, koji je dijelio zgradu s policijskom postajom, jer je to bilo jedino sigurno mjesto u okolici.
Ivo je ipak imao slobodnog vremena, te je prošetao gradom i našao zabavu promatrajući svijet oko sebe. Tako ćemo saznati o svecu za kojeg nikad nismo čuli, te kolijevci poljske države. Da vam ne bismo upaprijed pisali i kvarili dojmove, povirite kako je Ivo prezentirao svoje iskustvo u riječi i slici kroz putopis: Jedno popodne na gradskom trgu u Gnieznom.
