Neki dan uključim TV, što inače vrlo rijetko radim. Nakon lutanja desecima kanala, naletim na HBO dokumentarac “The price of Everything” (= cijena svega) i čujem vrlo zanimljivu misao trgovca umjetninama: “Postoje 3 tipa ljudi na svijetu – 1) oni koji vide, 2) oni koji vide nakon što im se pokaže i 3) oni koji nikad ne vide.” Nikad nisam o tome razmišljao na taj način, ali stvarno je tako!
Jedne jeseni prije skoro 20 godina čavrljam s kolegom s posla. On mi tako reče kako se njegov prijatelj angažirao oko nabavke “wow” stvari iz Hong Konga za prodaju pred i oko Božića i Nove godine. Čudim se i pitam ga što su mu “wow” stvari i on odgovara: “Ma to su ti one jeftine, bezvezne i nepotrebne drangulije, ali se svi raspamete kad ih vide i kupuju ih kao da im život od toga ovisi. Bitno je samo da su na prvi pogled dovoljno zanimljive i da koštaju $19.99 ili $29.99, ne više. Kad ih narod izgustira nakon 10-ak minuta, obično odmah završe u smeću ili u nekoj kutiji u podrumu ili garaži. Nakon nekoliko godina opet završe u smeću.”
Često sam razmišljao o tom bezumnom konzumerizmu. Ljudi kupuju stvari koje im ne trebaju novcem koji nemaju da bi zadivili ljude koje nije briga. Bez obzira na sve ove godine učenja i promatranja, tek nedavno sam saznao da je konzumerizam relativno novija pojava. Nedavno čitam članak o najzačajnijem čovjeku 20. stoljeća za kojeg nikad nismo čuli: Eric Barnays. Vrlo utjecajan, on je otac konzumerizma. U svojem najznačajnijem djelu, “Propaganda”, opisao je sve u detalje. Da ne zaboravim, ujak mu je nitko drugi do slavni Sigmund Freud.
Mnogi su tijekom povijesti ukazivali na probleme neumjerenosti. Isus je govorio o tome, ali on nije jedini. Prije njega, slično je govorio Buda, o čemu će biti govora u trećem nastavku serijala o Tajlandu gdje obilazimo prostrani hram Yanasangwararam i stupu Buddhagaya Chedi. Interesantno je da su i Tajlanđani, a i ostali Azijci dobrim dijelom podlegli propagandi Barnays-a. Ipak, nije sve tako crno na kugli zemaljskoj – jedan je pas izgleda sve shvatio kako treba.
