‘Prije 42 godine Maroko je učinio vrlo isplativ vojno-politički potez i odradio ga je mudro. Okupirao dijelove Zapadne Sahare bogate rudom i ribom koje dan danas eksploatira. Zašto je isplativo sam objasnio, a zašto mudro? Zato što je prije takve rabote uvijek pametno dobiti podršku neke velike sile. Podržale su ga SAD, Francuska i Španjolska. Možda čak i orkestrirale…
Zapadna Sahara je prije okupacije Maroka bila španjolska kolonija iz koje se Španjolska odlučila povući. Siroti autohtoni stanovnici Zapadne Sahare („Saharawi people“) su nakratko bili opijeni idejom slobode i nezavisnosti. Al Španjolci su imali bolju ideju – ‘ajmo potpisat dogovor s Marokom i Mauritanijom da oni napadnu Zapadnu Saharu i isplaćuju nama 25% svega što ondje ukradu, ako smo mi mogli do sada krast, zašto sada ne bi mogli oni uz „proviziju“. Koliko je od tog dogovora danas aktualno, ne zna se. Računicu im je pokvario Polisario – oružana formacija naroda Zapadne Sahare…’
Davor Skeledžija, svjetski putnik i naš putopisac me pomalo podsjeća na ratnog reportera Josipa Šarića ili Zoltana Kaboka. Uvijek istražuje kuda bi mogao putovati, poistovjećuje se s patnjama naroda koji je morao u izbjeglištvo, želi ih upoznati na licu mjesta, osobno propitati što misle. Nije prvi put da se upušta u jednu od takvih misija. Do sad nas je oduševljavao svaki put kad bi putovao načinom kako dolazi do informacija. Dobro pripremljen, potkovan znanjem iz povijesti, poznavanjem svjetskog poretka, posluži se osmijehom i saznaje ponešto što nikad ne možemo pročitati uzdajući se u novine.
Inače, putopisci jako mnogo stvari nauče upravo putujući, a nauče i nas, čitatelje. Pokušaju se uklopiti u nove kulture, prihvatiti hranu i običaje svog domaćina, pridobiti njegovo povjerenje; kad to uspiju, krenu s ispitivanjem. Ljudi kažu što im je na duši. Ovaj put u Zapadnoj Sahari je bio problem nepoznavanja španjolskog jezika.
U svakom slučaju kad netko napiše da godišnji odmor troši odlazeći na maraton u Zapadnu Saharu, toj osobi naklon do poda. Hrabrost, istraživanje, humanost i empatija su osobine kojim bih opisala ovog autora.
Sad pročitjate još jedan biser iz Davorovog pera:
Zapadna Sahara – priča o sportu, okupaciji i izbjeglištvu
