‘Četrnaest sati leta od Toronta do Buenos Airesa je vrijeme za koje možete pročitati knjigu i pogledati 5 epizoda omiljene serije, popričati sa slučajnim putnikom koji leti na istoj relaciji…I planirati što prvo uraditi kad sletiš u grad od 10 milijuna stanovnika. Listopad je obično hladan i kišan osim ako ne letiš ka jugu i završiš u proljeću. I to je prvo što nas je dočekalo…toplina, nekakav čudan miris u zraku i prah s drveća koji nas je pratio svih 10 dana boravka. Sat vremena vožnje od aerodroma do boemskog dijela Buenos Airesa, zvanog Palermo, prava je slika grada. Od neobične arhitekture, hektičnih ulica, naglih prijelaza poor-rich, abandoned – busy…
Prvo zapažanje: visoke i uske kuće, kao da su dograđivane u različitim periodima, s različitim materijalima . Pitaš se kako ljudi na posljednjim katovima uopće žive. Polovica grada i to ona na zapadnoj strani izgleda tako…’
Prošle godine sam pratila putovanje bivše kolegice s fakulteta na facebooku u Argentinu putem slika i poželjela da mi osim njih opiše riječima svoja zapažanja. U međuvremenu sam čitala knjigu Sante Montefiore Kolijevka uspomena i uživala kako je dobro prikazala Argentinu na selu, njene ljude, običaje te daleke južnoameričke zemlje.
Skoro sam zaboravila da sam Sanju pitala da napiše priču, kad mi se ona javi povodom osmogodišnjice portala pa i obeća napisati putopis. Tako me prijatno iznenadila. Jedino me nasmijala koliko dugo nije pisala našim jezikom, pa ima jako mnogo engleskih fraza. Naša nova autorica godinama živi i radi u Kanadi. Dugo se nismo vidjele, ali očito imamo mnogo zajedničkog, pa se nadam da ćemo se sresti ili negdje na našem Jadranu ili negdje blizu jezera Ontario. Želim joj poželjeti dobrodošlicu kao 61. članu naše putujuće družine.
Idemo sad malo u Južnu Ameriku, točnije u Argentinu da je proživimo zajedno sa Sanjom. Piše nam ne samo o Buenos Airesu, nego i o gradiću Tigri i delti Rio de Plata.
Putopis : Ulicama Buenos Airesa
Bravo, bravo! 🙂