“Čim pređeš južnu granicu osjeti se razlika od relativno posložene i uredne Costa Rice do Nikaragve – države koja je razorena ratovima, revolucijama, potresima i danas režimom Daniela Ortege. S*ebana, a opet šarmantno zabavna i opuštena…
Neki kažu opasno mjesto, ali generalno, kriminal nije u nekoj ekspanziji kao u susjednim zemljama.
Tranquilo (polako), neorganizirano, ali zabavno za spontani backpacking.
Peripetije sa lokalcima na granici nepoznavanjem što to jeste HR putovnica, njihov loš engleski u kombinaciji s mojim još gorim španjolskim, je dobitna kombinacija za budalaštine. Imaš pečat, nemaš pečat, imaš vizu – ne treba viza da bi pješke prešao u Nikaragvu…”
Ovo je uvod putopisa koji nam je poslao Slobo iz Ljubuškog, predstavivši tri centralnoameričke države: Nikaragvu, El Salvador i Guatemalu. Njegov stil je pisanja je ležeran, nenametljiv, jednostavan. A ono što nam napiše vrijedi pravo bogatstvo, informacije se lako upiju, a slike su brižljivo odabrane, te nam se urežu u našu maštu. Jer rijetko će tko od nas običnih ljudi, čitatelja, ići u te opasne države. Putopisac je ovom prilikom prešao oko 3000 km za 17 dana, s troškovima oko 30$ dnevno za smještaj, hranu i transport. Jedna od nevjerojatnih strana putovanja su ljudi koje tamo srećemo – Slobo je sreo jednog poznatog Čapljinca i Kazahstanca.
Nešto nikako ne smijem zaboraviti napisati. Urednica može nekad pogriješiti, nekad nešto propustiti. Prije svega se moram ispričati ovom autoru koji mi je poslao prošle godine također odličan putopis, ali sam ga nekako previdjela. Hvala mu što mi se javio opet bez obzira na okolnosti.
Obavezno pročitati putopis:
a možete poviriti i video clip: https://www.youtube.com/watch?v=Rf7zKRYyNDw
