“U Kini postoje dva veća praznika kada obično ima od šest do sedam dana praznika za sve – u listopadu i za kinesku novu godinu u veljači! Kako sam zvala neke prijatelje da dođu iduće ljeto u Hrvatsku na more – nastala je prava lavina komentara jer ja nisam znala da oni nemaju godišnji! Pa kad usporedimo njihove radne navike i navike spajanja svih mogućih slobodnih dana u Hrvatskoj – jasno vam je zašto Kina postaje svjetska sila broj 1, a naši ljudi odlaze iz države. Baš poput Tamare…”
U drugom nastavku Antonija nam piše o tome kako je upoznati susjedu u Kini, objasnit će nam što je “spavajući div”, kako se razvila ideja o izložbi “Kina nikad ne spava”, o vožnji ekspresnim vlakom Šangaj – Peking, općenito o karakteristikama brzog kineskog vlaka i kineskim projektima za željeznice koji prelazi okvire ogromne Kine.
Pročitajte -> PUTOPIS ŠANGAJ- PEKING VLAKOM
Želim istaknuti kako je Antonija između svoja dva nastavka putopisa imala premijeru vlastitog filma:
“Bojanski godišnjak”
Režija i produkcija: Antonija Putić
Snimatelj: Darko Herić
Montaža: Zorana Rajić i Judita Gamulin
Glazba: Vedran Pavin
Godina proizvodnje: 2009 do 2016.
Vrsta filma: dokumentarni film
Trajanje filma: oko 35 minuta
Format filma: 16 : 9
Bojanski godišnjak koji priprema akademski slikar Franjo Matešin jedini je pisani trag o događanjima u mjestu Bojana. Naime, Franjo tijekom cijele godine bilježi sve što se u Bojani događa, a svakog siječnja izrađuje godišnjak za prethodnu godinu te jedan primjerak daruje svakoj obitelji u Bojani. Film Bojanski godisnjak sniman je u potpunosti u Bojani i govori o prolaznosti vremena u mjestu – životu njegovih stanovnika, posebice onih starijih koji drugačije gledaju na današnji ritam i prolaznost vremena. Naime, svake godine sredinom siječnja Franjo Matešin radi Bojanski godišnjak sa svim podatcima o mještanima. U njega se upisuju važniji događaji u mjestu, datumi rođenja, telefonski brojevi i slično. Franjo u svome ateljeu tada radi novine koje potom raznosi po selu. Selo nema trgovinu, kafić ili kiosk i ovo su zapravo jedine novine koje mnogima dolaze doslovno na kućni prag. Ali i jedini izvor informacija o minuloj godini.
Za potrebe ovoga filma u Bojani sam snimala u nekoliko navrata kroz razdoblje od dvije godine – 2009. i 2010.
Bojanski godisnjak je svojevrsni drugi dio priče o zanimljivim ljudima i događajima u Bojani. Treći film o Bojani planiran je za iduću godinu pod radnim nazivom Koga očes sad?
Bojanski godišnjak je izlazio od 2003. do 2013. godine.
http://www.zvono.eu/clanak.php?id=510
http://superportal.hr/zivot/tri-filmske-premijere-bojani/
