“Na jednom od mojih prijašnjih putovanja, u avionu na povratku u Zagreb upoznao sam super zgodnu ženu jednog našeg nogometaša. On je godinu dana igrao za neki klub u Tel Avivu, a ona je bila lijepa. I sretna jer se vraća kući. Let je iskoristila da me uvjeri kako u Tel Aviv-u nemam što tražiti, bila je očajna, razočarana zemljom i dosadom.
Puno godina nakon toga, upoznao sam Miju koja ima slično mišljenje o Tel Avivu, ali ne i o „Palestinskim teritorijima“ ili „Palestinskoj državi“. Svijet palestinske teritorije naziva „okupiranim“, a Izrael „disputed“, dakle teritoriji oko kojih postoji „neslaganje“. Upamtite taj izraz jer ću ga još koristiti. Kada bi svako „neslaganje“ izgledalo kao ovo ovdje – mogli bismo komotno počiniti kolektivno samoubojstvo…
…Da sam nekome rekao da idem u Pariz prije onih groznih napada, ne bi mu palo na pamet brinuti se za moju sigurnost. Ali Palestina?! – tamo je rat, gine se na sve strane i svi su poludjeli. Ali zapravo ne gine se na sve strane, već na dvije strane, a to su izraelska (brutalno) i palestinska (masovno). Mi, stranci, smo uglavnom pošteđeni; nevjerojatno je da upravo stranci imaju najveće mogućnosti kretanja, ali i da nam se greške lakše opraštaju, što jedna zanimljiva djevojka po imenu Mija najbolje zna. Bitno je samo da me neki Palestinac ne zamijeni za židovskog settlera (pojašnjenje kasnije), a i da me civilni, židovski, do zuba naoružani settler, ne zamijeni s nekim Palestincem. 🙂 Samo to i osjećaj sigurnosti je veći nego u većini država svijeta. Straha od potkradanja turista gotovo i nema, lokalci se šeću s otvorenim torbama i otvorenim džepovima s novčanicima, jer jedina dragocjenost za koju se brinu je život.“
Kad krenete s čitanjem ovakvog putopisa kao da ste se prebacili u one opasne serije tipa “24 sata” ili “Domovina”. Naš autor Davor uživa u istraživanju novoga i nekad mi se čini što opasnije, njemu interesantnije. Kao naš reporter, prenio nam je zapažanja kako je doživio Izraelce, settlere i Palestince. Boraviti jedno vrijeme s njima je bogato životno iskustvo koje nam svima može otvoriti oči i pomisliti :”što nas čini nesretnim?” Vjerujem da bi svatko od nas prenio vlastita iskustva s tamošnjih teritorija, ali bismo li svi imali hrabrosti poći? Koliko volimo rizik i opasnosti? U putopisu autor će nas provesti kroz Jeruzalem, Hebron, pričati o ulozi međunarodnih nevladinih organizacija (NGO), kojima je pomagao u njihovim aktivnostima, opisati Abrahamovu džamiju/sinagogu, najstarije naselje na svijetu – Jerichon, zatim Betlehem i izbjeglički kamp Aida. Duboko me potresao prikaz palestinske djece u kome okruženju rastu i za što se pripremaju 🙁 Mislim da bismo svi roditelji, a i naša djeca trebali ovo pročitati. U zadnje vrijeme često pomislim – mogli bismo biti skromniji i promijeniti prioritete u životima. Zbog toga sam naglasila jednu rečenicu uvoda i opet ću je ponoviti – jedina dragocjenost za koju se brinu je život.
Davor je već gostovao u emisiji Dobro jutro, Hrvatska, nakon što se vratio iz Izraela i Palestine, ali je putopis napisao nešto kasnije. Uživajte u njegovom svjedočanstvu i duboko se zamislite, jer je ovakav tekst popraćen slikama vrhunski složen. Zahvaljujemo na nesebičnom dijeljenju utisaka.
Putopis Iglom preko granice – Izrael i Palestina
