“Odrađujem svoja 4 sata vožnje vlakom natrag u Casablancu. Kupe je pun Marokanaca, ali malo je rano i nakon kratkog „chata“, asocijalno ponavljam gradivo iz wikipedije o Casablanci i kuckam po laptopu uz prozor. Ipak, ako vam se ikad posreći da putujete u neku arapsku zemlju i još k tome da provodite vrijeme sa lokalcima, neke stvari je dobro znati. Iako se pored engleskog, mogu snaći s njemačkim i nama sličnim ruskim jezikom, koji sam učio u školi, ne smatram se nekim „jezičarem“. Štoviše, teško sam svoj engleski doveo do toga da sa kojekakvim neznalicama mogu ostvariti imalo normalnu komunikaciju. Razlog zašto sve to pišem je činjenica da se jako isplati uložiti nešto truda i naučiti neke osnovne riječi jezika zemlje u koju putujete…”
Ovako počinje treći dio Davorovog putopisa o Maroku. Čim čujete riječ Casablanca sigurno pomišljate na jedan od najpoznatijih filmskih klasika iz prošlog stoljeća s fantastičnim glumcima Humphrey Bogartom i Ingrid Bergman, te čuvenu scenu(e) iz filma gdje crnac svira za klavirom, a Ilsa (Ingrid) ga moli: ‘Sam, play it again!” Kasnije u filmu slično traži i Rickie (Humphrey)…veoma romantično i srceparajuće.
Ovaj put glavnu ulogu u Casablanci preuzima Davor upoznajući se sa stanovnicima grada, policajcima i zgodnom djevojkom iz New Yorka, porijeklom s Filipina. U dobrom društvu odlazi u razgled čuvene džamije Hasana II, koja je na samoj obali Atlantskog oceana.
Svakako pročitati putopis Maroko – slikovnica treća
