‘Svaka subota u Almaty počinje isto. Nakon napornog radnog tjedna, budim se u velikom stanu, kuham kavu, palim cigaretu, bacam se na laptop i čitam novosti koje sam propustio unatrag par dana, a sve to u očekivanju da se u domovini konačno netko probudi kako bi barem zadržao kakav takav kontakt. Zimska vremenska razlika je 5 sati, ljetna je sat manje. Kad si udaljen 8 sati vremena, onda si nekako na miru jer znaš da se loviš na skajpu sa ljudima u nekim sitnim satima, a kad si ovako na sredini, onda je to zaista granični slučaj. I taman kad bi trebao ići na subotnji brunch, evo prve žrtve sa zelenim statusom na aplikaciji i kreće prvi poziv. U početku je to baš bilo iščekivanje, nakon nekog vremena je počela i frustracija. U stvari, ne možeš voditi standardni život sa ljudima koji su ti jako daleko i imati uhodavanje tipa ‘što ima novo’ na tjednoj razini. Baš kad poželiš razviti diskusiju, nekome bioritam već govori da je vrijeme za ručak, dok se netko drugi još bori sa krmeljima u očima ili dok se nekome spava, tebi se ide van…’
Ovako počinje 7. nastavak serijala Kazahstan, na koji imamo ekskluzivu! Voyager opisuje kako je komunicirati s prijateljima, održavati poslovne sastanke s matičnom zemljom… Kazahstan se nalazi nekako nepraktično – 5h udaljen od Hrvatske u zimskom računanju vremena. Kad su vremenske zone najosjetljivije? Pripadnost maloj zemlji te čini povezanim s njom i vremenski i nekako u mozgu. Orijentacija ti je uvijek prema njoj. Kad živiš duže u nekoj velikoj zemlji, postaješ i u duši i orijentacijski širi.
Pročitajte razmišljanja o jetlagu našeg najzastupljenijeg putopisca Voyagera, koji je objavio najviše putopisa na portalu, 48 :). Zamalo jubilej!
KAZAHSTAN za napredne- 7. nastavak – PROKLETVO VREMENSKIH ZONA
