‘Vozimo se mi tako Albanijom…kad odjednom…spusti se leteći tanjur munjevitom brzinom, te pokuša usisati govedo koje se našlo pred nama na putu. Narančasta zraka povlači ga u tanjur. Čim sam vidio boju zrake, znao sam da je govedo sigurno. Osamnaest i po metara prije nego govedo nestane u unutrašnjosti nepoznatog letećeg objekta, traka je zatrokirala…i popustila. Govedo se vratilo na zemlju. Eto ti na…j***le vas druge galaksije. Isti k***c k’o i kod nas. Ne bojte se goveda!
Iskusni smo…nismo ni trepnuli. Nastavili smo vožnju i pjevali. Istu pjesmu iako se nismo mogli čuti. Bila je to naša pjesma. Zove se Drugovi razluftajte lagere…
…Gutali smo kilograme prašine. Tone prašine. Nije nas bilo briga. Mi smo Kraljevi prašine!
…U Albaniji smo jeli raznovrsnu hranu…janjeće kotlete na žaru, pečenu janjetinu, janjetinu s grila, kotlete od janjetine, janjeći kare s kosti, bržole janjeće. Večeras smo, za promjenu, imali janjetinu…”
Uz puno humora, sa specificiranim glavnim i sporednim likovima, Anton i ekipa motorista nastavlja avanturu kroz Albaniju srećući se tamošnjim stanovništvom. Francesco, mali Albanac koga su Kraljevi prašine naučili engleski, ih poslužuje, a njegova obitelj ima “apartmane” u vrletima planine Teth (Theth). Zamalo da jedan član postane i zet 🙂 Svakako pogledajte i fotografije, jer ovo što Anton snimi, rijetko će tko ikada uspjeti!
Putopis – Bez nekog reda – znači u neredu
