U drugom nastavku Kazahstana – vodiča za napredne, autor se osvrnuo na ponašanje i običaje Kazaka, koji su toliko drugačiji od naših. Na koji način tretiraju sportaše – jesu li tamo zvijezde, kako koriste slobodno vrijeme; pronalazi ljude s putovnicom i one koji govore bliskim nam jezicima, druži se s njima i nameću mu činjenicu da Kazaci uopće ne čitaju novine? Nevjerojatno za nas, kojima je to skoro ritual.
“Sjedenje u kafićima, ispijanje nekoliko kafica, prelistavanje svih mogućih novina, komentiranje istih i pljuvanje po zvijezadama naslovnica je vrlo čest hobi/tradicija na Balkanu. Pogotovo kada dođe proljeće pa se stolovi izbace vanka i uz sav taj obred, ubaciš i pokoji trač na prolaznike. Nekako ti se čini da život bez toga nema smisla.
Kako sam završio u Almati u srcu zime i dvocifrenom minusu od 15 do 35, nije mi ni padala napamet ideja kako će mi izgledati novi obredi slobodnog vremena. Dugi sati u uredu, upoznavanje novih ljudi, poimanje kuda si to došao, nepoznavanje lokalnih običaja…sve me to bacilo u modus preživljavanja i copy/paste funkcioniranja. U nekom momentu je došlo proljeće i cijeli grad je preko noći postao zelen da zeleniji ne može biti. Valjda nema ulice i aleje bez drvoreda…”
PUTOPIS – Kazahstan za napredne – Zemlja u kojoj nitko ne čita novine?
