‘Badnjak je. Skuplja se lokalna ekipica i idemo van, u želji da baš i Božić ne dočekam sam u dalekoj zemlji, prihvaćam. Prije toga zujim okolo po gradu tražeći zastavu Indije kao jedan od suvenira za doma, ali nikako, ne možeš nigdje kupiti, svi govore o nekim rijetkim državnim dućanima gdje je moguće obaviti šoping ali ne pronalazim nigdje. Poslije toga idem na masažu u neki prekul salon, onkraj jezera usred grada. Taksi koji sam ulovio ispred hotela (prvi i zadnji put) me jednostavno ostavio u kvartu, a ja pola sata kasnim na termin i kad već ne ide nikako, dolazi lik po mene iz salona jer ja ne znam naći put. Stvarno sramota, nisam se gubio u Moskvi, Pekingu, Saigonu, Teheranu, Taškentu ili Londonu, ali u Mumbaiju sam ko ćorava kokoš, ne ide pa ne ide…’
Završetak serijala – Indija – ova konstrukcija me čini tužnom, žao mi kraja pisanja iz Indije. Svaki serijal putopisa bih voljela da potraje, kao da se putovanje može produžiti…a početak ovog je objavljen prije 1,5 godinu. Nije do autora – Voyagera, nego do urednice 😉 Njemu zahvaljujemo na entuzijazmu za slikanjem i pisanjem na svojim brojnim putovanjima i što puno toga podijeli s nama i nauči nas izrazito ležernim, ali prepoznatljivim realističnim stilom. U putopisima prikazuje svoje nedoumice, greške, poteškoće, osim pozitivnih utisaka. Unosi dosta humora, šali se na svoj račun, što u principu ljudi ne vole. Nije lako pročitati ljude, a on ih čita, proučava i nama pripovijeda.
Voyager je kod nas najzastupljeniji autor, ima najviše objavljenih radova. “Zadužen” je za azijske putopise, a pisao je o Iranu, Vijetnamu, Sjevernoj Koreji, Uzbekistanu, Turkmenistanu i posljednje – ogromnim prostranstvima Indije. Kako završava Indiju? Zaključak svog boravka – nema zaključka. Jednom rečenicom – ništa se ne može planirati, puno toga se mijenja na licu mjesta.
Nemojte propustiti posljednji nastavak putopisa po Indiji:
Indija – Božić u avionu – 11. nastavak
Ponovo pripremamo nešto posebno, ne želim vam otkriti dok ne realiziramo…samo povirujte redovito na Putopise.
