Naše putovanje u Pariz je završilo početkom rujna 2013, a još su dojmovi tako svježi. Kao da je bilo jučer.
Već me prijatelji pitaju kad ću pisati o drugim putovanjima koja su se u međuvremenu odigrala, a ja nisam do sad ni Pariz završila. Od trećeg nastavka se dogodilo da su još i rođaci putovali u Pariz, kažu kako su koristili Putopise i naše opise. Iznijeli su mi ukratko i njihove doživljaje. Potrudili su se obići i ono što mi nismo stigli, a željeli smo. Između ostalog su mi preporučili predstavu:
“How to become Parisian in one hour?” To je stand-up komedija, na engleskom, sa veoma duhovito obrađenim stereotipima o Parižanima i turistima. Baš nam se uklopila u turneju, kupili smo i DVD”
Nadam se da ću uskoro i ja poviriti taj DVD, pa vam napišem komentar, a nekako me podsjeća na pisanje Petera Mayle-a…
A moji Kanađani, koji već imaju kupljene avio karte i smještaj u Parizu, su imali neke zavrzlame sa zdravljem; želim im dati jednu posebnu virtualnu injekciju podrške, da što prije prizdrave i ipak ispune želju za obilaskom Grada svjetlosti.
Kad smo kod svjetlosti, u pozadini portala još stoji slika Tour Eiffel; ona će biti kratki uvod za završetak putovanja.
Povirite kako smo se popeli na zaštitni simbol grada zajedno s veselim suputnicama s ture (takođe Dubrovkinjama), šetali Champs Elisseys-om i na kraju: doživljaji sa carine i aerodroma.
