“Tri dana na godišnjem odmoru a već se osjećam strgano, od svih podražaja, bilo emotivnih, bilo fizičkih. Sve mi se čini da Indija nije zemlja za klasičan godišnji odmor, nego ovdje treba doći odmoran da uspiješ uloviti esenciju naroda i običaja. Ujutro se budim i provjeravam svoj PNR za vlak koji ide navečer u Varanasi. Doći u Indiju, a ne voziti se barem jednu noć u vlaku, kao da si u Rimu, a nisi ušao u Vatikan. Indijske željeznice su najbrojniji poslodavac na svijetu, mreža im je na trećem mjestu po razvijenosti poslije Rusije i Kine; odista je ugodan i jeftin način putovanja po zemlji, a i malo udahneš drugog zraka od avionskog. No, kupiti kartu za vlak i nije baš lako, tj. kupiti je lako, potvrditi već malo teže. Naime, karte sam kupio online, ali su na listi čekanja i imaš taj PNR broj, svaki dan gledaš da li se pomakla tvoja lista i možeš li uopće ući u vlak. Nadalje tu su brojne klase u vlakovima, kojekakva pravila, za prvi put, nimalo lako za snaći se…”
Ponekad i Voyager ili Putnik početnik, kako sam sebe naziva, dođe u dilemu na putovanju: kud sad? Iako su indijske željeznice veoma razvijene, prekomplicirano je kupiti kartu. Zamislite situaciju: rezervirali ste kartu online, dobili tzv. PNR, trebate napustiti hotel da biste nastaviti putovanje, a još nije potvrđena vaša rezervacija za vlak? A u sljedećoj točki putovanja vam je rezerviran hotel, to mjesto vam je davna želja, a sad treba ići na kolodvor i čekati. Što je na kraju Voyager učinio pročitajte u putopisu INDIJA – 4. dio: E TO TE JA PITAM
Radoznala po prirodi, rezerviram ja sebi jednu kartu putem Indian Railway Passengers Reservationa Enquiry. Moram priznati da me iznenadila sigurnost prilikom registracije, jedino sam takvu susrela kod rada na bankovnim serverima.
I još nešto – uskoro ću vam prikazati recept za indijski vindaloo. Ovo ljeto sam ga prvo probala od jednog iskusnog kuhara i bio je jako spicy. Poslije sam radila svoju verziju koja je manje začinjena.
