Teško je povjerovati kako postojimo 4 godine i da je prvi post kreiran 2009. Jedna ideja se proširila u projekt s impozantnom brojkom od preko 230 putopisa, 45 autora i preko 680000 čitanja iz 145 država svijeta, uključujući i Sjedinjene Američke Države čije smo sve zastavice pokupili . Obično naše godišnjice proslavimo virtualno, jer se putopisci nalaze na raznim mjestima unutar Hrvatske, Europe, cijelog svijeta. Komentarom se pridruže slavlju i “posluže” se parčetom torte. Nadam se i sad kako će nas izvijestiti jesu li kod svojih kuća ili skitaju. Pomalo zločesto dodajem: uživam u ovom projektu, jer ga radim bez ograničenja rokovima, bez pritisaka i bez nadređenih – baš po gustu 🙂
Za danas nudim dubrovačku rozatu, koja je tradicionalni dubrovački kolač, imate ga u svakom restoranu u Dubrovniku i okolici. Kuriozitet je da ga nude u kineskom restoranu usred Toronta. Jedna naša autorica mi je poslala fotografiju s dokazom 2007. godine.
Što se sve izdogađalo ove godine: opet se putovalo, pisalo, snimalo i dobro jelo. Dobili smo i nove autore, a ima ih još u najavi.
Ove godine sam susrela nekoliko putopisaca i ispričala se s njima, a neke sam zamalo srela na jednom europskom aerodromu. Malo nam je falilo da se upoznamo 😉 . Svaki susret nas obogati, jer su to iznimno jednostavni, druželjubivi ljudi – uvijek u akciji. Oni raspravljaju o svjetskim gradovima kao da su tu u susjedstvu – Europa im postaje globalno selo. Nakon par rečenica o mom predstojećem putovanju – smještaju, prijevozu, jedan putopisac mi je tako jednostavno predočio sliku o gradu, da sam se osjećala sigurnom i krenula sa svojom ekipom kao da sam to mjesto već otprije posjetila, a nisam.
Najveseliji su mi putopisi koji dolaze dok sam i ja na putovanju, pa ih čitam noću kako mi nešto ne bi promaklo 😉 Dosta je čitatelja komentiralo korisnost i pomoć na putovanju upravo podacima iz putopisa. Osobno sam se uvjerila u to, služe mi kao inicijalni vodič.
I kad se sprema netko od autora na putovanja, poviri u putopise drugih, još malo gugla, pregleda literaturu – i to je to.
Zahvaljujem svim autorima – putopiscima koji su svojim volonterskim radom i trudom omogućili da jedan mali blog postane kolaborativni portal, kako nam napisa jedna studentica novinarstva. Želim da i dalje nastavimo njegovati zajedničku strast prema putovanjima i fotografiranjima. Počastite se virtualno rozatom ili je dođite osobno kušati 😉
Što nas očekuje dalje: novi putopisi, novi recepti, novi autori. Za informaciju: već stoji preko 20 putopisa na čekanju. Zamolit ću autore za strpljenje, jer ne stižem sve objaviti brzinom kako bih željela i koju bi autori željeli. Ipak je ovo hobi svih nas, a ne posao koji ne može čekati.
P.S: Za rozatu sam koristila recept s coolinarike.
U kratkom razdoblju sam je radila čak 4 puta i svaki put je ispala odlično – ne ostane za drugi dan 🙂 .
Cestitam na godisnjici, a rozatu cu probati sam
Hvala na čestitkama koje ste uputili putem maila, facebooka, čak i Skypom iz Kanade 😉
I još jednom vezano za rozatu: usudite se napraviti je po gore spomenutom receptu, jer je stvarno dobar i uvijek uspije.
Izgleda da mi je nekako promakao ovaj recept tek sam ga danas vidjela, vjerojatno sam bila okuprana nekim svojim planovime :). Evo s malim zakašnjenjem čestitke za uspješan rad i što da kažem, putujte ljudi, pišite o tome i podijelite radost i ljepotu putovanja sa svima! Pozdrav!