“U Dalian smo stigli oko 9 sati. Tvornički grad. Zagušljiv, ružan, prljav. Odmah smo kupili karte za brod (večeras krećemo za Yantai) uz pomoć vrlo simpatične Kineskinje koju smo upoznali u vlaku. Općenito su mladi Kinezi koji govore bar malo engleski jezik vrlo susretljivi i dragi.
Dalian, smješten na sjeveroistočnoj obali Kine, je velik industrijski grad s velikom lukom i nekolicinom lijepih plaža izvan grada. Jugozapadno od Daliana nalazi se Lushun (prije se zvao Port Arthur), baza Sjeverne kineske flote, zatvoren za strance…”
“…U 3 i 30 nas bude. Stigli smo u Yantai. Iz broda izlazimo tek oko 5 sati. Ispred broda je parkirana crna limuzina. Japanska. Vozač nas želi povesti do hotela. Razumjeli smo da traži 60 juana za tu vožnju i naravno odustali. Za 10 minuta ponovno su stali pokraj nas, izvadili vizit-kartu na kojoj je pisalo ime hotela i dovezli nas besplatno u hotel. Možda im je javljeno iz Daliana da stižu turisti, a možda oni to svakodnevno rade – čekaju ispred broda. Usluga u hotelu je fantastična. Svi skaču oko nas. Možda su nas zamijenili s nekim…”
Tkalčići su nam poslali 7. nastavak svog putovanja iz 1986. Kako su im se svidjeli gradovi Dalian, Yantai, Qingdao i planina Laoshan? Koga su upoznali na ovom dijelu puta? Što ih je ili bolje reći tko oduševio svojom gostoljubivošču i znanjem , a što jako razočaralo u Kini? Koji su to ružni običaji od kojih se Kinezi teško mogu odviknuti, bez obzira na pisana upozorenja? Vlado nas je počastio odličnim slikama, portreti Kineza su fascinantni! Mladenka nas je provela svojim nenametljivim pripovijedanjem kroz krajolike opisujući ljude, običaje, hranu…
Možete sve ovo pogledati i pročitati u putopisu Kina 7.nastavak
