“I za kraj, jedno moje razmišljanje i mala priča na temu financiranja putovanja i putovanja uopće. Poznanik mi kaže danas: “Lako je tebi kad možeš”. Čovjek ne radi nigdje, pa možda s pravom to govori, ali… Dok smo pričali zazvoni mu telefon. Iphone. Ok, radim tri posla i imam telefon star sedam, osam godina. I ne treba mi bolji. Da imam iphone ili neko slično čudo, opet bih koristio samo ovo što koristim na svom starom telefonu. On ne radi trenutno nigdje i sigurno mu treba iphone. Da prelista rezultate kladionice. E sad, ovako ja to gledam: razlika između njegovog gadgeta i mog telefona može ga odvesti na prekrasno putovanje, zar ne? Nekoliko mjeseci bez njegovih dvadesetak kuna kladionice je ovaj put u Tunis, zar ne? Najlakše je naći izgovor u novcu. Bitna je želja, majfrend. Putovao sam na razne načine kad nisam imao za kisik. I uvijek bih se nekako snašao. Nije novac opravdanje. To je uvjeravanje samog sebe. I izgovor. Glupi izgovor.
Što se same vožnje tiče, za ljubitelje terena Tunis je raj, a ni ostali ne bi trebali biti zakinuti sudeći po cestama kojima smo prošli…”
Zanimljiv kraj jednog putovanja :
Hrana i dojmovi – serijal Sahara
