“Stigli smo u Ksar Ghilane i tražimo smještaj. Prvi kamp i dogovor pada. Spavanje u beduinskom šatoru, večera i doručak za male pare. Ovaj put nismo jedini gosti. U cijeloj oazi, osim nas, još je dvoje gostiju. Francuski par s dreadlocksima u svom 4×4 kamionu-kamperu. Sve u oazi radi, jer uredno dolaze Toyote s Japancima koji masno plaćaju da ih se ovdje dovede iz turističkih resorta. Sama oaza poznata je po tom malom jezeru, izvoru tople i slane vode. Inače, sve je ovdje podređeno turizmu, ali osim tog izvora i lagane dostupnosti s istočne strane, nije oaza ništa posebno. Ima nekoliko puno ljepših, ali manje poznatih oaza dublje u pustinji…”
Anton na motoru nastavlja putovanje Saharom, već 6. nastavak Tunisa (meni najbolji :). Što doživljavaju u oazi Ksar Ghilane? Koji nepromišljeni potez čini prijatelj i suputnik Ivan? Zamjena motora za konja. Kako beduin vozi motor? Može li jedna oaza imati fancy stranu?
Što je to Kamena pustinja? Koliko je zahtjevno voziti motor po opasnim kamenjima, pa bazenima s dubokim pijeskom i dinama?
Kad sam komunicirala s Antonom kako ga predstaviti, pitala sam ga hoću li staviti bajker, motorist ili nešto drugo. On me uputio na svoj putopis iz Sahare, gdje je objasnio svoj stav o bajkerskim udruženjima, okupljanjima, spavanjima pod šatorima… To je opisano upravo ovdje:
