Lidija sa svojom obitelji dosta putuje. Redovito mi je slala odlične slike s putovanja, ne previše teksta. Slike sam redovito memorirala i čekala trenutak kad će početi opisivati svoje doživljaje. Znam da prati Putopise i podržava me u mom radu. Tko čeka – dočeka! Novogodišnji poklon svojoj kćerkici je bio putovanje u San Francisco, gdje je malena mogla vidjeti svoj “trajave”, koji joj je tata jednom prilikom donio iz SF , vrativši se sa službenog puta.
Lidija spada u dio moje ekipe s fakulteta koja je u našem krugu, gdje redovito razmjenjujemo informacije iz raznih država, s drugih kontinenata. Ona je u Sjevernoj Americi , kao i Sandra, dok nas u Europi ima 4, jedna je čak u dalekoj Australiji. Internet nam je pomogao da uspijemo održati prijateljstvo, iako smo međusobno prilično udaljene. Naša družina je jedna od brojnih s našeg fakulteta koje se još održavaju. Pokušavamo dogovoriti češće susrete, ali maksimalno nas je jednom bilo 4. Ipak, ne odustajemo. Nadam se susretu svih 7, da popijemo piće svi zajedno, s našim obiteljima. I evo sad računam: moram upoznati Lidijinu kćer uživo, jer je ona jedno od troje naše djece (od ukupno 14) koje nisam vidjela i zagrlila. A što je najvažnije, a to smo željele – naša djeca se isto virtualno druže i prenose nam novosti. Kao da su osjetila snagu našeg prijateljstva i međusobnu privrženost. Kad se sretnu: igraju se, pričaju, šapuću i dogovaraju nove susrete 🙂 A tek suzice na rastanku 🙁
Da se sad vratim putopisu. Kako je prošetati ulicama SF, uživati u pogledu na Golden Gate, voziti se čuvenim tramvajem – žičarom, što je zanimljivo u SF MOMA, što u Exploratoriumu, California Academy of Science…
PUTOPIS San Francisco – Lidija
