Putopisi blog je kreiran prije gotovo dvije godine, objavljeno je preko 200 postova, preko 200 stranica i preko 2000 komentara. Ovaj današnji me stvarno prijatno iznenadio, pa sam ga transferirala u post. Edine, zahvaljujem na komentaru koji, da sadrži slike, može biti pravi putopis. Ako ste sve ovo što ste nam napisali i slikali, slobodno se javite i pošaljite nam. A Albanija je vama, čitateljima i putopiscima, tako interesantna da se čita skoro svaki dan, osobito ljeti. Sad imate na raspolaganju još novih informacija.
Edinov komentar u cijelosti:
“Prije nekoliko dana sam se vratio iz Albanije, sa ljetovanja u gradu Durres (Drač). Obišao sam čitav sjever zemlje, uključujući i grad Skadar, i bio sam, naravno, u Tirani. Od Tirane bih i počeo.
Tirana je za mene veliko prijatno iznenađenje. Grad širokih ulica, prepun zelenila, čist, uredan, sa mnoštvom modernih poslovnih zgrada. Veče u Tirani je jedan poseban doživljaj. Grad djeluje izuzetno živo, ljudi su prelijepi, bašte i kafići su puni, i nemoguće je ne prepustiti se ugođaju ljetne noći u ovom predivnom gradu.
Sljedeća priča je grad Skadar. Mene je centar grada jako podsjetio na centar Banjaluke, samo što je u onaj u Skadru puno ljepši, sadržajniji, uredniji, i promenada za šetače je dosta šira, pa se po sredini nalaze mnogobrojne ljetne bašte.
I Tirana i Skadar imaju jako puno fontana i najrazličitijih džamija i crkava.
Kad smo kod bogomolja, iznenađen sam činjenicom da vjerski identitet kod Albanaca nema tako izražen značaj, ako ga se uporedi s onim što imamo kod nas u Bosni. Nacionalni identitet je krovni i zajednički svim konfesijama, a interesantno je da Muslimani većinom konzumiraju svinjsko meso.
Drač je grad koji se po ljepoti ne bi dao usporediti sa Tiranom ili Skadrom. Čuo sam da su druga primorska mjesta u Albaniji puno ljepša, poput grada Vlore, ali nisam tamo bio. Drač je inače ogledalo Albanije. Neuredno, kao mnoštvo lego kockica bačenih iz aviona, svih boja, raspoređenih bez ikakvog smisla za harmoniju, a među njima i jako puno smeća i izlivene kanalizacije. Međutim, kad smo kod hotela na plaži, to je sasvim druga priča.
Hotelske plaže u Draču su pješčane, uredne su, karakterišu ih sitni pijesak zlatne boje i plićak koji je idealan za neplivače, a zanimljivo je da kupališta u moru nisu zagrađena. More je izuzetno čisto, i zapravo sam prvi put doživio da u moru nisam ugledao ništa sem vode. Temperatura mora se samo poželjeti može. Cijeli dan možete biti u vodi.
Hranom nisam zadovoljavan, kako u hotelu, tako ni na drugim mjestima gdje sam jeo. Nedostaje inventivnosti u pripremi, tako da je svaki obrok prilično jednostavan, pa tako i pizze i ostala hrana koju sam probao.
Prijatno iznenađenje su ljudi. Vrlo su ugodni, što izgledom, što načinom ophođenja, nisu nimalo nametljivi, vrlo su pristojni, i u par situacija vezanim za plaćanje sam se iznenadio kako su pošteni.
Tačno je da imaju uglavnom loše puteve, da imaju slabu infrastrukturu, da voze jako puno Mercedesa, i da su generalno neuredni, no uočljivo je da, kada se potrude, što potvrđuju izloženi primjeri, stvari izgledaju jako dobro.
Turizam u Albaniji je u fazi razvoja. Treba to iskoristiti, jer je za očekivati da će cijene ponude ići prema gore, tim više jer ne vidim po čemu bi to izvjesna mjesta na hrvatskom i crnogorskom primorju (da ih sad ne pominjem) bila daleko skuplja, evo konkretno od Drača.
U poređenjima, složio bih se da je crnogorski i hrvatski komad Jadrana ljepši za oko, čisto zbog reljefa. Naime, u Albaniji nema otoka, i teren uz more je pretežno ravničarski. Tačno je i da Hrvatska i CG imaju više starih gradova na moru. Ali, imajući u vidu da Albaniju tek čeka ekspanzija ljetnog turizma, jer tek im počinju da dolaze veće grupe iz stranih zemalja, a da Hrvatska i CG “tapkaju u mjestu”, siguran sam da Albanija postaje jaka konkurencija i Hrvatskoj i CG, što bi i njima trebao biti izazov da poprave neke stvari.
Ne mogu da ne spomenem kilometarske kolone što ih pravi crnogorska granična sluzba na prijelazu Sukobin kod Ulcinja, koji je trenutno jedini kakav-takav prijelaz u Albaniju, zbog toga što Albanci renoviraju dio ceste od Skadra do granice blizu Podgorice. Na prijelazu Sukobin gubi se približno tri sata.
Uzevši u razmatranje cijenu, ja Albaniji, prema onom što nudi i koliko daje, ipak dajem blagu prednost u odnosu na većinu mjesta na crnogorskom i hrvatskom primorju. Pogotovo bi se to odnosilo na mjesta koja se nalaze na makarskom primorju u Hrvatskoj. Od Albanije definitivno odbija dugo putovanje koje u kombinaciji sa lošim putem i zadržavanjem na granici od strane CG u mjestu Sukobin, nekako anulira ono krasno vrijeme koje se dole provede.
Albanija jeste prljava i nesređena, no ništa više niti manje od većeg dijela, recimo, BiH ili Srbije. To treba imati na umu.”
Napomena: Koristila sam Nikinu sliku iz Albanije kao dopunu.
Nastavak priče: Edin je prihvatio moju pozivnicu od jučer i poslao mi slike. Pogledajte:
“Uzevši u razmatranje cijenu, ja Albaniji, prema onom što nudi i koliko daje, ipak dajem blagu prednost u odnosu na većinu mjesta na crnogorskom i hrvatskom primorju.”
Nemam namjeru nikoga uvrijediti, ali ovo gore napisano je presmiješno…
“Naime, u Albaniji nema otoka, i teren uz more je pretežno ravničarski.”
Ovdje Edin grijesi, jer nijo bio na jugu. Tamo nije sve ravno i plaze uglavnom nisu pjescane. Saranda, Syri i Klater, Llogara, Himara, Orikum, Butrint (pod zastitom UNESCO-a) to je ono najlepse u Albaniji. Da ne spominjem Berat, Gjirokaster, Kruju (pod zastitom UNESCO-a) i Ardenicu.