Još mi u ušima odzvanja zvonki smijeh jedne vedre, optimistične i tople osobe. Oko sebe je okupljala ljude zabavljajući ih i onda kad joj je bilo teško. Prenijela je svoju pozitivnu energiju i snagu svojim najmilijim, čak se i na najmlađim članovima obitelji osjeća njen duh i vedrina. Zato smo joj ostavili mimoze da joj mirišu i podsjećaju je na sve nas koji smo je voljeli…
Vjerujem kako bi bila oduševljena sljedećim Ehlinim uratkom:
“Grand Canyon je svakako bio glavni razlog mog posjeta Arizoni, ali zasigurno ne i jedini. Više od četvrtine teritorija ove jugozapadne američke savezne države pripada indijanskim plemenima, između ostalih Navajo, Hopi, Apache, Yavapai… Povijest američkih Indijanaca me uvijek fascinarala, još od kada sam davno, kao dijete, pročitala „Posljednjeg Mohikanca“.
Na „road trip“ krećemo iz Vegasa rentanim minivanom, naoružani GPS-om i za svaki slučaj tiskanim kartama. Prva stanka je već nakon pola sata vožnje – Hoover Dam, brana na rijeci Colorado, nizvodno od Grand Canyona…”
Dragi čitatelji, preporučujem vam odlične fotografije naše majstorice Ehli i uživajte čitajući:
“… Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: covjek samo srcem dobro vidi. Sustina se ocima ne da sagledati.
-Sustina se ocima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.
-Vrijeme koje si ulozio oko tvoje ruze cini tu ruzu tako dragocjenom.
-Vrijeme koje sam ulozio oko moje ruze… rece mali princ da bi zapamtio.
-Ljudi su zaboravili tu istinu, rece lisica. Ali ti ne treba da zaboravis. Ti si zauvijek odgovoran za ono sto si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ruzu.
-Ja sam odgovoran za svoju ruzu, ponovi mali princ da bi zapamtio…”
Uz prijatelje kao sto si Ti, sve ima vise smisla, i zivot i smrt…
Jedna od najljepših priča koje sam ikad pročitala – Mali princ. Citat je bezvremenski…hvala