Neobično je doživjeti kad se virtualni prijatelji upoznaju. Ovdje su u igri dva autora – glavni putopisac i Davor s bloga Oko stola, koji je također aktivni sudionik i jedan od autora ovdje. Kako su oboje moji stvarni prijatelji, zanimalo me kako će izgledati njihov međusobni susret. Sudeći prema slikama koje mi je @sava poslala, zadovoljstvo je bilo obostrano.
Ovu njihovu sliku jednostavno moram objaviti!
Samo da napišem, dragi Davore i Slavice, kako sam ja nekad prije drhtala pred vama. Nekako osjećam da su se stvari malo okrenule obrnuto 😀
Urednica
Please follow and like us:
Ti da si drhtala preda mnom!?!? Mila majko, a kada to i zašto? Znam da sam jednom davno, dok još i nismo bili prijatelji, bio jako ljut na ljude koji su ti predali službu u zajedničkoj firmi i nisam to niti pokušavao kriti. Ljut na njih, a ti si “fasovala” ni kriva ni dužna. Ali, to je zbilja bilo davno. Koja memorija. Nisam ti valjda onda utjerao takav strah kosti da do danas snuješ osvetu. Ha, ha, ha.
Imaš i ti dobru memoriju. Sjećaš se ti nove djelatnice na koju si vikao: kako dolazi rent-a-carom, s kabelima, opremom … i ipak pozna svoj posao malo više nego što si očekivao?
Nisam se spremala na osvetu, nego sam se naučila boriti s većim izazovima. Što si veći problem postavljao, meni bilo interesantnije riješiti
Hahaha, baš si me obradovala i slikom i tekstom 🙂
Iako se Davor nije izjasnio, meni je susret bio i ugodan, i poučan, i zabavan. Nažalost, i kratak.
A što se drhtanja tiče, moš’ mislit’ kako si ti drhtala preda mnom, ustvari smo se zajedničkim snagama borile protiv inkvizicije u bijelim mantilima.
Dakle, ti bi htjela da sad mi malo drhtimo pred tobom? Morat ću se konsultirati s Davorom, možda i pristanemo 😛
Pa, moram priznati da si mi ti bila prva inkvizicija: “Koje godine su upisala faks, kad si završila…” , pa onda značajni pogled (račun u glavi). Još kad su mi rekli da si imala test A, stvarno si mi bila primjer mlade uspješne poslovne žene:)
Mogu misliti kako drhtite preda mnom??? 🙂 🙂
Gdje ima drhatanja-nema uspjeha i zadovoljstva. Ovo je ionako samo prijateljsko zadirkivanje.
Onaj kratak susretić u Zadru, od svega oko sat vremena, je bio više nego dobrošao napredak u našim odnosima. Prvenstveno ljudskim. Ja sam još uvijek staroga kova i puno više vjerujem i vlastitim prosudbama kad čovjeka s kojim govorim gledam u oči. Ja sam još uvijek onog tipa koji s ljudima više voli govoriti, a manje komunicirati.Uopće mi taj termin “komunicirati” i nije osobito drag. Koliko god sva ova sredstva komunikacije imala svojih prednosti meni je gledanje u oči i slušanje prirodnog glasa i intonacije, uz kavicu, nezamijenjivo bilo kakvim tehničkim pomagalima.
I još nešto, pa makar (na ekranu) zazvučalo kao ulizivanje. Slavica ima toliko blag i nježan glas i pogled da to nikakav blog ne može otkriti.
Potpuno se slažem po pitanju ‘razgovora uz kavicu’.Nikakvo komuniciranje to ne može zamijeniti.
Samo moraš priznati,Davore,virtualno komuniciranje je dovelo do mogućnosti razgovora uz kavicu,dakle moderni mediji nam pružaju široke mogućnosti i kod upoznavanja.
Hvala za zadnju rečenicu 🙂