Voyager nas sad vodi u najljepši dio Irana – Esfahan, koji je “pola svijeta”, dragulj, najposjećeniji turistički grad u Iranu, nekad se nalazio na tradicionalnim rutama puta svile.
“Ranojutarnji let zahtjeva i rano buđenje, lov na taksi, pregovaranje oko cijene do aerodroma (2 EURa) i check in, te prvi let sa iranskom nacionalnom kompanijom. Letimo preko Tehrana do Esfahana. Karta 40 dolara, jeftilen. Novi uredni Airbus, brza usluga i ne tako dugi let do Tehrana. Presjedamo i moramo čekati idući let par sati. Gledam na elektronsku ploču sa odlascima i vidim da ima neki let za Esfahan za pola sata. Mislim si ja, ajmo probat. Ulijećemo na check in, pojašnjavam da imamo karte za kasniji let, ali eto ako ima mjesta, da nas ubace na ovaj. Lik ni ne trepne i kaže da nema mjesta, no dobro, barem sam probao i složim najtužniju facu na svijetu. Odmaknemo se od šaltera i gledamo što bi mogli raditi na aerodromu par sati.
Za pola minute nam pristupa lik u nekoj službenoj aerodromskoj uniformi i pita kako nam može pomoći. Ja mu pojašnjavam da smo se htjeli ukrcati na raniji let za Esfahan, a on mi kaže da krenemo za njim. Dolazimo opet do check in šaltera i on daje neku uputu liku koji nas je odj… Mislim da smo ukrcani…i dajemo torbe, dokumente nas nitko i ne pita, sigurnosnu provjeru prolazimo bez da bacamo boce vode i ostale preglede na europskim aerodromima i eto nas u avionu, zahvaljujući ljubaznosti drugog iranskog avio službenika…”
