U utorak, 18.5. je obilježen Međunarodni dan muzeja. Nisam mogla pronaći što je organizirano tim povodom u Dubrovniku. Odlučila sam istražiti! Napravila sam đir ulicama Starog grada. Sasvim slučajno ugledah renesansni ansambl „Plazarius”. Moj foto-aparat je bio pri ruci i napravila sam snimak. Dan poslije čitam u Dubrovačkom listu kako je u Domu Marina Držića bilo otvarenje izložbe “Renesansna glazba u Dubrovniku”.
A mi smo bili na jednom koncertu:
Dan muzeja u Splitu
Ove godine Dan muzeja je prošao nekako tiho, neopaženo, gotovo na prstima. Ni blizu one gužve, zvonke najave kao za Noć muzeja koja se već godinama održava u siječnju. Valjda smo u ovom mjesecu bili zatrpani raznim manifestacijama, pa su ljudi pomalo zasićeni svime.
Ipak, jedna izložba me privlačila već dugo, a Dan muzeja je bio odlična prigoda da je posjetim. To je izložba grafika španjolskog slikara i bakropisca, Francisca de Goye, koja je postavljena u Galeriji umjetnina. Zbirka od 92 djela u Split je stigla iz Zuricha, i predstavlja nam Goyu kao najvažnijeg umjetnika španjolskog slikarstva nakon Velazqueza. Djela prikazuju više faza njegovog stvaralaštva: vjerski motivi, nadnaravne pojave mračnog 18.stoljeća, vrlo okrutne ratne scene, prikazi brutalnih borbi s bikovima.
Izložba me pomalo deprimirala svojim mračnim motivima, žao mi je što nisam imala priliku vidjeti njegove mnogo atraktivnije slike, osobito poznate portrete.
Iz mračne tematike otrgnuo nas je nastup splitskog ženskog zbora ‘Marjanke’, u atriju Galerije. Malobrojna publika je uživala slušajući 10-tak izvedbi lijepih dalmatinskih pjesama. Sve pohvale raspjevanim damama i njihovom nadahnutom voditelju.
S radošću smo prijateljica i ja napustile ovaj prostor, ispunjene još jednim zrncem lijepe umjetnosti.
Vidim da je i u Dubrovniku bilo jako zanimljivo na Dan muzeja. Šteta što ne možemo čuti ton, sigurna sam da bih uživala u renesansnoj glazbi, a posebno u klavirskim bravurama pijanistice. Volim Čajkovskog, a nije ga baš lako svirati. Sigurno je mlada umjetnica odlična, čim je izabrana za solo nastup. Sve pohvale !
Svi učenici Umjetničke škole imaju obavezne nastupe tijekom godine, a na kraju ispit pred komisijom. Solo nastupima, a i nastupima udvoje, u zboru ili orkestru se profiliraju u prave umjetnike i stječu potrebna iskustva za nastupe.
Što se tiče Čajkovskog, izgleda jednostavan za sviranje gledajući note, ali onaj tko se razumije zna kako je teško izvući pravu melodiju u komadu. To je umijeće, pogotovo kad su u pitanju mladi izvođači koji još nemaju tako dobru koordinaciju ruka, nogu (pedale) i još izvući najvažnije! Uvijek uživam promatrajući napredak 🙂
Stvarno je Goya mračan tip. Pregledala sam sve grafike, ali mi je najstrašnija ona “čudni likovi”. Kao da je predstavio likove iz najgorih noćnih mora.
Zato ste imale poslije zbor Marjanke da vas malo razveseli.
A da si vidjela, @kelly, slike koje uopće nisam ni pomislila fotografirati, čak im nisam ni blizu prišla. To su bile eksplicitne slilke ratnih mučenja, s najužasnijim detaljima. Znam da je to bio Goyin način pobune protiv ratnih strahota, ali ne znam kako je uopće uspio izraditi takve teme. Meni je bilo neizdrživo da ih pogledam.
No, ipak je to bilo neko drugo vrijeme.
Imam jednu tužnu asocijaciju na njegovu izložbu. Mora da te puno podsjetilo na Sarajevo 🙁
Na žalost, koliko god bježali od toga, ratne strahote su i dio naših života.
Ni ja to ne bih slikala, @sava! Svaka čast Goyi, ali ne bih baš da doživljavam noćne more nakon posjeta izložbi. A tamo bismo se trebali relaksirati, a ne uznemiriti?
Da, @slakal, dobro si rekla. Slike iz doživljenog rata su nam još uvijek svježe i ostat će dio naših života. Ali moja se psiha ne želi toga prisjećati i obnavljati strahove, barem ne onda kad sam se poželjela relaksirati, kako kaže @kelly.