“Zemlja iz koje se godinama nije moglo niti izaći, kamoli ući, nad tom zemljom se nije smjelo niti letjeti. Graniči s Crnom Gorom na sjeveru, Kosovom na sjeveroistoku, Makedonijom na istoku, Grčkom na jugu, Jadranskim morem na zapadu te Jonskim morem na jugozapadu. Ali neću time nastaviti, već onime po čemu mnogi znaju ovu zemlju.
Uglavnom, ljudi je znaju po bunkerima koji su građeni po cijeloj zemlji. Građeni su tako da su povezani podzemnim hodnicima, što će reći da je Albanija bolje povezana pod zemljom uzmemo li u obzir kvalitetu prometnica. Enver Hodža je bacao granate na te bunkere u kojima su bili inženjeri, koji su ih projektirali. Tako bi se uvjerio u kvalitetu, ako su bunkeri preživjeli, preživjeli bi i inženjeri, ako ne, tražio bi nove inženjere…”
Marin nam je poslao svoj treći putopis. Uživala sam čitajući gomilu nepoznatih informacija koje je on stručno uobličio i predstavio nam ovu malo poznatu državu. Raduje me što ćemo na blogu imati još jednu priču o Albaniji. Prva je bila napisana dječjom rukom, a druga – rukom profesionalnog vodiča.
Pričalo mi je više ljudi koji su išli u Albaniju da su se borili za jednog vodiča koji liči Davoru Šukeru. Je li ti poznat, Marine?
ne, nije.