“Razmišljam o putovanju, samovar me tjera da odaberem Rusiju, Moskvu. U stanu na vidljivom mjestu stoji samovar, asocira na Rusiju. Dostojevski, pogotovo Turgenjev, često ga spominju, tu tradicionalnu napravicu s kotlićem na lavljim nogama, posrebren naravno, a ispod plamenik na špirit i pipac za istjecanje kultnog ruskog ili kineskog čaja u ruskim plemićkim zdanjima. Vrlo idilično. Eto, on je glavni razlog moje odluke da krenem put Rusije…”
Ovo nam je već treći putopis iz ovog lijepog grada. Napisala ga je nova autorica Vera. Poklanjam joj naslovnicu – naš samovar, kao dobrodošlicu na naš blog.
Please follow and like us:
Želja mi je bila ovaj putopis ukrasiti slikom samovara, a urednica je to osjetila i munjevito odradila. Ta naprava, tako idilično spomenuta u Verinom putopisu, daje onaj konačni, fini začin opisu Moskve.
Imamo mi i babuške, ali je Vera spomenula samovar i on je “glavni junak” ove priče, pa sam slikala njega.
Imam sliku samovara,ali je u sinovom stanu,pa ga nisam mogla slikati posebno,jer na toj slici sa vidi cijeli boravak a samo u jednom kutu stoji samovar ,pa nisam htjela slati tu sliku ili sam je poslala samo sto je bila premala.
Naš je maleni, više je kao igračka, nego da bi se mogao kuhati čaj, ali je presladak. Slikala sam ga puno puta, mijenjala podloge, osvjetljenja, premještala ga. Ova mi je slika ispala najprihvatljivija. Vesna, novinarka, je imala veliki samovar. Ne znam ima li ga još.
Moskva, pa ne znam, nekako me ne privlači, ali ako bi bilo dobro društvo, zažmirila bih i krenula u avanturu
pozdrav 🙂