Davor Stipanić
Evo nam upravo prošla još jedna odrednica (landmark). Ne znam kako bih drukčije nazvao brojku od preko 30000 posjetitelja na našem blogu. Nastao je kao neka vrsta bijega od stvarnosti, ružnoće koja nas okružuje u svim medijima kao glavna osobina stvarnosti koju živimo. Kalinina ideja o obliku i Slavičin doprinos najvećim brojem tekstova zarazili su poprilično pisaca. Čak i onih koji se u «pravom» pisanju, onom koje ugleda svjetlo javnosti, nikada nisu ni mislili okušati. Još je više «planetarnih» čitatelja o čemu svjedoči broj zastava. Čitaju naše tekstove, učestalošću pristupanja i komentarima potiču nas na još. Evo tako još jednoga kao doprinos novoj odrednici i poklon svim čitateljima.
Please follow and like us:
Kako ti se sviđa moja pustinjska ruža? Dobio sam je davno od prijatelja koji je pohodio Saharu. Jutros smo je snimali.
Da je barem onda bilo znati kako ćemo jednog dana (nakon dobrog broja godina) sastavljati ovaj blog s putopisima. Bilo bi više fotografija, a i priznajem da mi je pustinjskih ruža tamo bilo preko glave. Svugdje bi htio nešto kupiti, barem sitnicu, a ne možeš se vratiti s kuferom škorpiona i torbom pustinjskih ruža.
Ipak, sve nekako nisam ni sumnjao da će primjerak biti u tvojoj zbirci. Tada smo se samo poznavali, nije se još razvilo prijateljstvo. Da sam tada znao s koliko strasti skupljaš kamjenje i okamine punuda bi mi bila manje dosadna.
Ja se pitam gdje li su završile one pustinjske ruže iz kolekcije mog tate (bio je također geolog), a donešene iz Tunisa ?!
Pitat ću brata, možda on zna.