Kina 4 – Kineski zid

 

PEKING 4 – Kineski zid

Autor: Antonija Putić

Tri turistička dijela Kineskog zida

Veličanstven, predivan, čaroban. I nemilosrdan! Kineski zid! U Pekingu postoje tri dijela zida na koji idu turisti. Badaling je najpopularniji i tu ima na stotine turista, trgovina, preprodavača, svega… Odmah smo dogovorile da nećemo tu ići. Drugi dio Mutianyu  je isto turistički i to je isto bilo nekako previše turistički za nas! Ponukane nekim super člancima na internetu, odluka je bila da idemo na pravi dio zida udaljen 140 kilometara od Pekinga gdje ima i planinarski dio. Tamara je na tom dijelu već bila i željela ga je vidjeti još jednom prije odlaska iz Kine, a i tvrdila je da je moguće to prepješačiti a da nitko od nas tri ne ispusti dušu. Jedan od razloga zašto sam izabrala Downtown hostel je i taj što su oni imali organizirani izlet upravo do Jinshanlinga gdje smo željele ići na zid.

Jinhshaling

To je predivan dio zida koji nije obnavljan od davne 1570. godine. Hoda se po odlomljenim komadima zida, na mjestima raste drveće, strmine su zastrašujuće, provlači se kroz male i uske prolaze i hodnike unutar zida – onako kako je to originalno napravljeno! Za razliku od ostatka zida koji je prilagođen turistima. A uokolo nema ničega: nema zgrada, putova, elektrana, trgovina, restorana – ničega! Samo zid i priroda! Taj se dio zida nalazi na Zlatnoj planini i kada prikazuju slike zida, onda prikazuju upravo ovaj dio jer je predivan i oduzima dah. Naša planinarska tura je uključivala ukupno 22 tornja tvrđave  i nekih 7 kilometara pješačenja po zidu! Naravno , i uspon! Kako je za taj dan najavljeno strašno hladno vrijeme, oko -3, a na zidu i strašno puše,  ja sam se obundala skroz na skroz. Četiri para čarapa, troje tajice, hlače, četiri majice, buce na nogama, dvije jakne, dva šala, kape, rukavice – ma, izgledala sam kao medo brundo! Tamara se isto zabundala skroz na skroz! Jedino je Wu nabacila laganu crvenu jaknu, tajice i haljinicu koja je bila dio od tila, dio od neke tanke vune! Ja sam mislila da će se smrznuti i unatoč uvjeravanju da se treba toplije obući, ona se nije dala odgovoriti od svog modnog izbora.

Lijek za sve – topla voda

Uz to je još natrpala u torbu i cijeli ručak za nas troje – uključujući i toplu vodu, koja se ovdje pije u svim prilikama. Naime, kad si bolestan, treba piti toplu vodu. Kad si zdrav, treba piti toplu vodu! Uglavnom, Kinezi uvijek piju toplu vodu. Na pitanje zašto piju toplu vodu gotovo svi će vam reći da je to dobro za zdravlje. Kad zatražite da navedu konkretnije razloge, nećete dobiti odgovor. Pijenje tople vode jednostavno je zdravo i to je tako  – vodu treba piti toplu. Kina je domovina čaja, i potpuno je logično da svi piju čaj. Ali topla voda? Ili topla piva – e to je nelogično skroz na skroz. Danas, voda iz slavine se ne pije  u Kini, jer je zagađena do tih razmjera da vam nikakvo iskuhavanje i prokuhavanje neće pomoći. Ali čak i kad pijete flaširanu vodu, svi će je prije toga ugrijati, prokuhati. Tako je i Wu na Kineski zid nosila toplu vodu. Tamara i ja smo utrpale rakiju da imamo balans s vodom. I da, kao što je nama čudno da Kinezi piju toplu vodu, tako je i njima čudno da mi pijemo hladnu vodu. A i rakiju.

Pogled s Kineskog zida

Pogled s Kineskog zida

Naporan uspon

Nakon više od tri sata vožnje koju je Wu većim dijelom prespavala,  dolazimo na dio odakle ide uspon do prvog tornja! Ja sam nakon nekih 20 minuta pentranja bila totalno mokra, premorena, smrznuo mi se nos, znojila sam se, bila sam spremna odustati! Studeni definitivno nije mjesec za ovaj uspon. Činilo mi se lakšim  spustiti se nego popeti do prvog tornja tvrđave, a spoznaja da ih treba proći još 21 do kraja dionice bila je zastrašujuća! Uglavnom, svi su iz naše grupe već odmakli, a nas smo tri išle puževim korakom. Nas je sve skupa bilo osmero i vodič. Na zidu smo sreli samo jednog čovjeka iz Indije koji je sam hodao i meditirao po zidu! I nikog više! Ovo je baš težak dio zida i nije toliko atraktivan za turiste zbog toga, ali upravo zato i je super jer se baš može u miru uživati.  Ili izdahnuti od muke.

Ima li lifta?

Negdje nadomak prvog tornja ja sam ozbiljno počela psovati i zid i one koji su ga izgradili tako strmog i modernu Kinu koja nije ugradila lift ili barem pokretne stepenice! Wu nema problema s pentranjem, a i Tamara se nekako držala puno bolje od mene. Ona je već bila na ovom dijelu zida i zna trikove kako raspodijeliti snagu, a  ja sam baš krepala. Nekako sam jedva došla do te prve tvrđave… Do nas je došao naš vodič i rekao mi da je zabrinut za mene. Tamara i ja smo stvarno bile mrtve umorne! Kao i ostalih pet bijelih turista iz naše grupe. A Wu i naš kineski vodič kao da su se popeli na drugi kat zgrade stepenicama. Stvarno su super rasa.

Predah kod osvajanja Kineskog zida

Predah kod osvajanja Kineskog zida

 

Prečica na Kineskom zidu?

 Nakon odmora krenuli smo do druge tvrđave! Ja jedva došla. A onda nas je naš vodič pitao želimo li možda da nas provede prečicom!! Prečica?? Kakva prečica na Kineskom zidu?? Pa što je to? Kaže on – šumska prečica! I pronađe on neku rupu u zidu i za tren se nađemo u šumi, neki put kojim ni koze ne bi mogle proći – jedva se probija kroz kamenje, granje, strmine! No, u tren oka prešišamo par tvrđava, prestignemo ostatak naše grupe i nađemo se nekih pet tvrđava ispred svih ostalih. Skratili smo rutu za barem sat vremena hoda po zidu! Totalno oduševljenje , odmah izvadile jelo – jele, pile i uživale. Naš se vodič vratio po ostatak naše ekipe. Naravno, bez kapi znoja ili ikakvog umora. Super rasa! Mi smo tako ručale na krovu svijeta i svaka u svojim mislima uživala u ovom veličanstvenom zidu koji ima neopisivu energiju i stvarno je fascinantan!

Kineski zid

Zid je najveća građevina na svijetu dugačka 8.851,8 kilometara koliko je za sad otkriveno. Prvotni dijelovi budućeg zida vjerojatno su nastali u 5. stoljeću prije Krista dok je sama gradnja zida kakvog ga poznajemo danas započela 214. godine prema naredbi prvog cara ujedinjene Kine, Čin Ši Huangdija i trajala sve do 17. stoljeća uz manje ili veće pauze. Postoje mnogobrojne legende i priče o izgradnji, a vjerojatno je najpoznatnija ona da kad je zid napokon izgrađen, ostala je samo jedna kamena cigla viška jer su kineski projektanti bili toliko precizni u izračunu  potrebnog materijala. Od toga kako je zid nastao, koliko se gradio i čemu je služio pa sve do činjenice da su prošle godine  pronašli nove dijelove zida za koji nisu znali da postoji – sve je fascinantno! Potvrđuje to i više od 10 milijuna turista koji ga svake godine posjeti, mnogobrojne knjige , fotografije zida. Toplo preporučam pročitati više o ovom veličanstvenom čudu ljudskih ruku i uma jer mi se čini da kod nas jednostavno imamo premalo informacija i znanja o zidu. A zaslužio je svojom veličinom, ljepotom i grandioznošću puno više.

 

 

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: