Apr 232010
 

Kao da su se dogovorili, ali nemoguće -  ne poznaju se, naša dva autora, Vera i Davor,  su poslali dva povezana putopisa. Prvo nam je Vera opisala Veneciju pod maskama, a sad nas Davor vodi na izlet u Murano – mjesto gdje se tradicionalnom tehnikom puhanja proizvodi čuveno  muransko staklo.

“Murano je niz otočića u Mletačkoj laguni međusobno povezanih mostićima kao i sama Venecija. Naseljeni su još od rimskih vremena uglavnom kao važna ribarska i trgovačka kolonija. Svoj pravi procvat doživljavaju tek koncem trinaestog stoljeća. Tada su naime staklari «protjerani» iz Venecije. Već tada poznato venecijansko staklo proizvodilo se do tog vremena u samoj Veneciji po kojoj je i nazvano. Međutim, gradske palače su bile sagrađene od drveta (sve horizontale) i u velikoj mjeri počivale na drvenim balvanima. Kako im je prijetila velika opasnost od požara iz visokih peći neophodnih za proizvodnju stakla 1291. donose odluku kojom se staklare obvezuje da isele iz grada i ustupaju im Murano. Prelaskom na Murano staklari dobivaju i uvjete za razvoj i unaprijeđivanje proizvodnje…”

Ovo je samo isječak iz Davorovog novog teksta Murano

Apr 172010
 

“Do nje se dolazi vodom, kanalom, širokim grandioznim. Voda je sivo-zelena, mutna, ali voda. Ovaj put je prilagođena na boju. Kanal je, pogađate, Grande kanal. Gondole, brodice, vodeni taxiji, fascinantnom umjetnošću kreću se u, mogla bih reći, kaosu, neredu pokreta, ali uspijevaju se mimoići bez dodira, sve to za divljenje toj vještini. Palače uz kanal uvod su u galeriju.

Doplovljavamo do imaginarnih veličanstvenih vrata. Ulazimo. To je Trg Svetog Marka. Mnoštvo je tu, ali caruje snaga tišine. Krećemo se mirno, ipak grudi su uzbuđene. Nešto iznutra nam kazuje da fešta ljepote i kolorita tek započinje. Mramor pod tabanima je gladak, bijel. Koliko je milijuna nogu tuda prošlo, svi u nadi da Veneciju dožive kao arhitektonsko čudo ili pak na neki drugi način. Nada se u tom gradu ostvaruje.”

Ovo je početak Verinog predstavljanja Venecije pod maskama.  Fotografije maski  i nastavak teksta pročitajte ovdje –> Venecija pod maskama

Jan 132010
 

Istraživanje postaje sastavni dio putopisa. Čak dva autora su dala zanimljive podatke o kvaliteti drveta iz “malog ledenog doba”:

1. Sam u Montani:

“Ipak valja napomenuti da 1850. označava kraj “malog ledenog doba” koje je trajalo par stoljeća. Možda će vas zanimati i podatak da se  malo ledeno doba drži odgovornim za neprevaziđenu kvalitetu violina velikih majstora – Stradivarija, Amatija i Guarnerija. Naime, tijekom ledenog doba drvo je raslo vrlo sporo i imalo je veliku gustinu. Za radoznale, evo i linka:

http://news.nationalgeographic.com/news/2004/01/0107_040107_violin.html

2. Davor kao komentar na Montanu

“Što se tiče “malog ledenog doba” koje je trajalo kroz kasni srednji vijek i malo duže i mi imamo “konja za trku”. Prelijepa Venecija počiva na trupcima velebitskih borova. Rast im je bio usporen zbog hladnoće, bure i saliniteta zraka. Istovremeno se smola u njima lučila istim tempom kao da rastu normalno. Te trupce su, ogoljene od kore, namakali u pijesku venecijanske lagune i na taj način dobivali stupove čvrste kao da su od armiranog betona, ako ne i čvršće. Ali to, na žalost, jednostavno nije općepoznata činjenica poput ove o slavnim violinama velikih graditelja. “

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: