Staze kroz Rumunjsku, III. nastavak

 

Staze kroz Rumunjsku – 3. dio

Autor : Darko S.

Dan 5. četvrtak (480 km)
Posjeta mjestašcu Bran je bio prvi jutarnji cilj. Sve je bilo podređeno tome. I kava i doručak. Trebalo je tempirati stizanje u Bran do 9 sati kad se otvara muzej i dvorac Drakule i bez gubitka vremena pregledati sve što je interesantno, a vjerujte ima se što pogledati.

Bran

Bran

Kuća u cvijeću

Kuća u cvijeću

Arhitektura gradića je po meni najsličnija slovenskim i austrijskim mjestima. Sve je čisto, uredno, regulirano i služi svrsi pružanja najbolje usluge brojnim gostima kojih ima sa svih strana Europe.
Pansioni, restorani, kafei, prodavnice, ….

Pansion Brun

Pansion Brun

Brvnara

Brvnara

S obzirom da smo parkirali prilično blizu, kratkom šetnjom stižemo do ulaza u muzejski kompleks. Ispred biletarnice mnoštvo prodavnica svega i svačega. Gužva već od jutra! 🙂
Nakon prolaza kroz biletarnicu dočekala nas je ova brvnara.
Smještena je u lijepo uređenom parku s obližnjim bazenčićem. Sunce se igra bojama probijajući kroz krošnje.

Prema dvorcu grofa Drakule

Prema dvorcu grofa Drakule

Dvorac grofa Drakule

Dvorac grofa Drakule

Kratkim popločanim usponom stiže se do ulaza u dvorac.
Od tada vam svu pažnju na sebe skreće sjajna postavka u muzeju. Odavno me nešto nije ovako oduševilo.

Toranj dvorca

Toranj dvorca

Gužva u samom dvorcu je prilična, pa za neke odaje morate čekati u redu da napravite par snimaka.
Nakon izlaska iz kompleksa muzeja, red na ulazu je bio ogroman. Dobro smo uradili što smo poranili i među prvima obišli sve, jer se s povećanim gužvama, pušta po dvadesetak posjetitelja u grupi, a red je bio predugačak.
Dalje neću postavljati slike dvorca i njegove unutrašnjosti. Jednostavno, previše je slika, a ne bih volio da se ova priča pretvori u slikovnicu. Na kraju teksta nalazi se link ka svim fotografijama sa ove turneje pa možete pogledati detalje. U svakom slučaju preporučujem posjetu ovoj turističkoj destinaciji od sveg srca. Vrijedi doći.

Nakon skoro sat vremena obilaska dvorca okupljamo se u obližnjem restoranu gdje nas čekaju motori i pakirajući kupljene suvenire, lagano usmjeravamo navigaciju ka Temišvaru. Pred nama je dug put. Prognoze za vrijeme i nisu baš sjajne. Za sada sunce prži.
Ako slijepo koristite navigaciju, a navigacija je samo mašina, ona vas skoro pa redovno povede pogrešnim, kraćim, lošijim, skoro nikakvim putem, iako na desetak km dalje postoji bolji magistralni put. Ali, hajde, valja vidjeti i ovaj dio Rumunjske. Putujući tako putem kojim prometuju samo po neki traktor i konjska zaprega, motori skakuću veselo dok mi gledamo gdje smo i gdje ćemo “izbiti” . Stajemo u sred ničega.

Ne znamo gdje smo

Ne znamo gdje smo

Iskreno, ne znam ime ovom mjestu. Na karti ga nije bilo ucrtanog, a šta je pisalo na tabli ne mogu da se sjetim. Gledamo kartu i vidimo da nam u narednih desetak kilometara u susret “stiže” moderni magistralni put gdje nas čeka Zoka koji je ranije krenuo sa pumpe kraj Brašova i gazi ispred nas. Nastavljamo.
Prema Temišvaru smjenjuju se odlični magistralni putevi i autoputevi. Pravac istok (Bukurešt) – zapad (Temišvar) je izgleda od velikog značaja za Rumunjsku i tim pravcem se gradi autoput u etapama.
Ali pogled u nebo ne obećava baš. Crni oblaci se gomilaju ispred nas i s naše lijeve strane. Nadamo se da ćemo ih uspjeti proći, ali na žalost. Upad u oblak je bio ravan skoku u bazen. Za 10 sekundi smo bili potpuno mokri. Nije vrijedilo ništa 🙂 Sve se desilo na autoputu nadomak grada Deva. Druga grupa, ili prva, kako god, to su oni malo brži, također su pokisli, ali sa druge strane Deve. Čekaju nas u obližnjoj kavani iza velike termocentrale.
Nakon duže pauze za presvlačenje i konsolidiranja,  nastavljamo u grupi ka Temišvaru. Kiša je skoro potpuno prestala i lagano se primičemo lijepom gradu. Cilj je centar grada.
Stižemo u centar i parkiramo motore pokraj trga. Na ovaj način moderni bajkeri suše svoju odjeću i obuću! 🙂 Naravno, ako ima malo sunca.

Temišvar

Temišvar

Sušenje odjeće

Sušenje odjeće

Kratka šetnja trgom u potrazi za restoranom. Ogladnilo se, a i žeđ nije zanemariva. Smještamo se i lagano čorba, jelo, pivo, kako kome odgovara. Ubrzo se otišlo na spavanje! Ne svi! 🙂
Temišvar ima ogroman trg sa parkom i puno zelenila i cvijeća. Baš negdje u to vrijeme se trebao održati festival folklora, čijem uvježbavanju smo i mi prisustvovali.

Temišvar - centar

Temišvar – centar

Temišvar - klupe

Temišvar – klupe

Park je, u predvečerje bio prepun.
Troškovi: 20-25 eura smeštaj u hotelu, i 6 eura ulaznica za dvorac Brašov

Dan 6. Petak (180km)

Jutro sviće, sunčano. Prvo mala šetnja centrom i okolinom u potrazi za nekim interesantnim kafeom. Tako lutajući napravih nekoliko lijepih snimaka.

Temišvar - centralni park

Temišvar – centralni park

U parku

U parku

I dalje parkom …
prođoh pored zanimljive ogromne crkve koja krasi cio centralni trg Temišvara
i dođoh do mjesta koje sam tražio.

Restoran na rijeci

Restoran na rijeci

Crkva

Crkva

Rijeka baš i nema neku privlačnu boju, ali restoran na vodi je bio ono što je meni to jutro trebalo! 🙂
Nakon kave, ekipa se okuplja i lagano polazimo ka Vršcu. Na izlasku iz grada usporavam želeći dočekati kolege koji malo kasne. Ne znam šta je razlog: je li plinska instalacija na apriliji ili semafor, ali moguće kako sam policajcu bio sumnjiv mojom “brzinom”, ali zaustavlja me po prvi i jedini put na ovim putovanjima.
Nakon rutinske kontrole dokumenata od mene je zatražen alko test. Ozbirom da noć prije toga nije bilo veće količine piva, pristao sam bez bojazni i rezultat je bio 0,0. U vrijeme prometne kontrole dio zaostale ekipe sa zbunjenim izrazom lica prolaze kraj mene u čudu od kud ja u “raljama organa prometnog reda” 🙂
Moram napomenuti da smo u Rumunjskoj naišli na nekoliko radarskih kontrola, ali vozači koji dolaze u susret redovito najavljuju svjetlima neka  se uspori tako da neželjenih razgovora s policajcima nije bilo.
Nakon nekih 70 km stižemo do granice sa Srbijom. S obe strane puta vidljive su posljedice velikih kiša koje su bile prethodnih dana u tom kraju. Jedino suho i van vode je put ka graničnom prijelazu, a ostalo sve je podsjećalo na Panonsko more. Nakon granice uskoro stižemo u Vršac. Pauza. Kava.
Dio ekipe ostaje u Vršcu a Lija, Sina i ja produžavamo za Beograd, zbog prethodno dogovorenih obaveza.
Put do Banja Luke bio je van grupe. Subota, poslije podne, lagano putem do Kuzmina i preko Sremske Rače prelazak u Republiku Srpsku. Dan predivan za vožnju. Promet prosječan. Kratka pauza u Brčkom i nastavak dalje ka BL. Usputno točenje goriva i podataka koje želim istaknuti, Nestro Modriča, – Banja Luka, Buk, sat i pol 🙂
Troškovi: 130 dinara cestarina od BG do Kuzmina
Ubrzo čujem da je i ostatak ekipe došao bez ikakvih problema. Bit će prilike narednih dana za razmjenu utisaka, a i planiramo neki novi put.
Više fotografija možete naći na albumu.

 Leave a Reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

(required)

(required)

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: