Proljeće u prosincu i viroza glave

 

BOŽIĆNI PUTOPIS

Autor: Anton

Proljeće je u prosincu, a mene pere viroza glave. Šta kažete? Niste čuli za proljeće u prosincu? Ni za virozu glave? Ma dajte molim vas.

Barke u Kastoriji

Barke u Kastoriji

1920 - Slobodna Albanija

1920 – Slobodna Albanija

Meteora

Meteora

Put prema Kastoriji

Put prema Kastoriji

Preko mosta ili uz obalu

Preko mosta ili uz obalu

Neki novi klinci

Neki novi klinci

 Dobro ‘ajde, viroza glave novi je pojam u virologiji…to vam je oprošteno. Ali proljeće u prosincu? Pa imate ga skoro svake godine. Ne pratite proizvodnju. Kada nekoliko različitih vremenskih portala, uz totalno podudaranje, izbaci prognozu kako će narednih desetak dana prosinca dnevne temperature bauljati između 10 i 15 stupnjeva dragoga nam celzijusa, mi optimisti to nazivamo proljećem u prosincu.

 

Pored grada Kalambakija u zapadnoj Tesaliji

Pored grada Kalambakija u zapadnoj Tesaliji

Viroza glave. Novi je to pojam u virologiji, osmislila ga je mlada, neafirmirana znanstvenica od nepunih sedam godina nakon nedavnog povratka s obiteljskog putovanja u zemlju čaja. Listao sam nekakvu putopisnu knjigu na kauču, sjetno gledajući fotografije.

Šta ti je tata?, pitala me sažaljivo.
Ma ništa dušo, evo gledam kako je neki barba putovao motorom…malo mi fali vožnja.
Aaaa tooo, to ti je tata viroza glave, kao iz topa ispali moj virolog.
Kad nešto želiš, a ne možeš to odmah, to ti je viroza glave. Kad to što želiš dobiješ onda ti viroza prođe.

Ma bravo genije moj! To je moja dijagnoza. Upravo smo se vratili s puta…to mi je samo oslabilo putni imunitet. Kako taj prokleti virus, virus putovanja, već mjesecima stoji začahuren, ovaj pad imuniteta olako ga je aktivirao. Trebam sjesti na motor…onaj s koferima. Pod hitno.

Idemo na jug

Idemo na jug

I sjedili smo tako, moj brat Afro i ja, s familijama na Prokurativama. Sunčan dan, kavica, naočale, sve kako treba. Pogledao sam prognozu, ovu proljetnu, prosinačku, i izrekao je na glas.

Kad idemo?, Afro ce uz smiješak starog lisca.
Sutra?, odgovaram i pitam u jednom.
Može prekosutra, na to će Afro, imam nešto završiti ujutro.
Može, klimam potvrdno gledajući ozbiljnije polovice.

Pogledale su se, slegle ramenima, te nezainteresirano priupitale kamo idemo. To je bračna faza za koju se vrijedi boriti, a?  Na jug…idemo južno. Dovoljno je to precizno za potvrdu puta.

 

Na putu prema Sarande

Na putu prema Sarande

 Od nas ste navikli na nešto sasvim drugo. Puno terena, malo asfalta. Ovaj put idemo naopako, kako i sama kamera pokazuje. Teren će  pričekati, doći ćemo mi njemu.

 http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=sa1L01Zhyvw

 Kako se radna sezona produžila, a vrijeme nakon nije obećavalo, naši planovi o trošenju čepova po turskim planinama pali su u vodu. Ovo “planovi” uzmite s debelom rezervom. Znate kako je to išlo zadnjih par godina kada bi imali nekakav grublji plan? Namibija u viziji, a vozimo po Americi. Iran je plan, krenemo za Maroko, završimo mjesec dana kasnije u Tunisu. Mislimo na Albaniju, odemo u Alpe. Prošle godine u glavi jedna je od zemalja jugoistočne Azije, na kraju odradim dva mjeseca Južne Afrike. I tako. Bit će bolje.

Znati gdje sutra spavam briše sporedne putove na mojoj unutarnjoj mapi. Ostaju samo ravne crte. Kakve je to karta s ravnim crtama? Baca na nešto ozbiljno, na prirodne znanosti, na matematiku. Na ravnalo. Ne, hvala.

Slika plavog xt-a s alpos koferima ispred mene. To je vizija gušta u mojoj tintari. Ta slika, posebno ta dva aluminijska kofera na njoj, znače samo jedno. Da sam na putu. .ebeš pripremu. Koferi su i tako uvijek isto puni. Jedinu razliku između đira od par dana i onog od par tjedana čini broj čarapa. Sve drugo je jednako.

Ne vjeruju mi kad kažem da je tako uvijek. Skoro pa uvijek. Bez ozbiljnog plana, bez nekog cilja, većinom bez ikakve pripreme. Mnogi to ne vole, nama je tako najdraže. Naravno, to ne važi za specifične slučajeve koji zahtjevaju nekakvu osnovnu pripremu. Posebno kad su papiri u pitanju, od toga ne možeš pobjeći.

Dislokacije naših planova mjere se u tisućama kilometara. Ove godine smo najbliži. Umjesto dva tjedna Turske dobiješ albansko-grčki nepuni tjedan. Za nekih desetak godina mogli bi biti unutar plana. Bar unutar petsto kilometara.

Da me se krivo ne shvati za ovo poviše, jako cijenim one koji se pomno pripremaju za put, siguran sam kako je to dio užitka. Samo što mi nikad ne idemo na put, mi se idemo voziti. To je velika razlika.

I dalje pratimo smjer jug

I dalje pratimo smjer jug

Dakle, sve što znamo je dan polaska. Prekosutra. I smjer. Jug. Javit ćemo se Gashi, možda tamo padne neka ideja.

Malo vitamina

Malo vitamina

 I pala je. Gasho kaže da odemo s juga Albanije na Krf. Obojica nismo bili. S Krfa opet na grčko kopno. Dobra ideja. Oprostili se s drugom Gashom, prespavali, pa ujutro kroz Albaniju. Za Sarande.

Welcome to Albania

Welcome to Albania

Crno bijelo

Crno bijelo

i u boji

i u boji

 U Sarande stigli predvečer. Smjestili se u hotelu i saznali kako brod za Krf piči u sedam ujutro. Rano, brate. Dok smo mi tako kupili snagu za jutarnje buđenje porukom stiže njegovo veličanstvo, Plan. CMA, čiji je Afro član, prekosutra organizira Toy Run za djecu u jednom malom selu jugoistočne Albanije kod grada Korce. Zovu nas da se pridružimo. Eto plana. Ko kaže da mi nikad nemamo plan? Pa Plan nađe nas.

Kako smo od Krfa nenadano odustali zaputili smo se sjeverom Grčke. Afro nije vidio Meteoru pa bi na putu za mjesto Kastoria na sjeveru mogli baciti brzi pregled manastira na moj način.

Luda vožnja od Ioannine preko planina

Luda vožnja od Ioannine preko planina

 i prijevoja do Kalampake

i prijevoja do Kalampake

Luda vožnja od Ioannine preko planina i prijevoja do Kalampake. Tko je prošao zna o čemu pričam. Tko nije, neka ide. Meni najljepša dionica sjeverne Grčke.

 

Cesta za Metsovo

Cesta za Metsovo

preko prijevoja

preko prijevoja

obišli smo rampu kako bi se uvjerili

obišli smo rampu kako bi se uvjerili

 Kažu da je cesta za Metsovo preko prijevoja zatvorena. Obišli smo rampu kako bi se uvjerili. I jesmo, uvjerili smo se. Do vrha prijevoja još nekako. Na vrhu led. Dalje nije išlo. Teška srca smo se vraćali na obilazak.

Do vrha prijevoja još nekako

Do vrha prijevoja još nekako

Na vrhu led

Na vrhu led

 Nismo išli klasičnim obilaskom, kao svako normalno čeljade, već smo malim česticama kroz sela izbili na drugu stranu, te se spojili na zatvorenu cestu. U tih sat do dva nismo sreli ni jedno jedino vozilo. Ljudi vole Alpe. Nisu ni meni mrske, puno puta sam vozio tamo ali… Na ovom našem poludivljem Balkanu, uključujući sjevernu Grčku, postoje ceste, cestice i prijevoji kojima alpski nisu do koljena. Divlje, tiho, samotno. Sela koja nisu fotošopirana, pivo bez konzervansa. Neoprane krave. Toga tamo nema.

Nismo išli klasičnim obilaskom

Nismo išli klasičnim obilaskom

već malim cesticama

već malim cesticama

 Meteora. Brzinski, par znanih pozicija, ručak u lokalnoj krčmi. Musaka.

Meteora

Meteora

Meteora 2

Meteora 2

Meteora 3

Meteora 3

Meteora 4

Meteora 4

Meteora 5

Meteora 5

Meteora 6

Meteora 6

Meteora 7

Meteora 7

Meteora 8

Meteora 8

Meteora 9

Meteora 9

Meteora 10

Meteora 10

 Ovdje sam na cijelom putu imao najviše volje za aparatom…pa evo još malo…

Meteora 11

Meteora 11

Meteora 12

Meteora 12

Meteora 13

Meteora 13

Meteora 14

Meteora 14

Meteora 15

Meteora 15

Meteora 16

Meteora 16

 Kastoria nas je dočekala u mraku. Čuo sam kako je lijep gradić na jezeru, provjera će pasti ujutro. Večera, večernja šetnja, lokalni kolači. I u krpe. Kod Dimitrija, starog brata bajkera i povratnika iz Kanade.

 

Kastoria

Kastoria

Jutro je ubilo proljeće u prosincu…

Zamrznuto sjedalo

Zamrznuto sjedalo

Dok se sjedalo odmrzavalo, grijao sam ruke aparatom…

Barke na jezeru Orestiada

Barke na jezeru Orestiada

Barke na jezeru Orestiada 2

Barke na jezeru Orestiada 2

Barke na jezeru Orestiada 3

Barke na jezeru Orestiada 3

Barke na jezeru Orestiada 4

Barke na jezeru Orestiada 4

Barke na jezeru Orestiada 5

Barke na jezeru Orestiada 5

Barke na jezeru Orestiada 6

Barke na jezeru Orestiada 6

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=rgNq2entxMs

Zbogom Kastoria, lijepi gradiću na jezeru. Idemo za Korce, Albanija.

…slijedi jedini nastavak…Kako pregaziti Popa?

 Leave a Reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

(required)

(required)

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: