Apr 302015
 

Ljepota različitosti stilova pisanja  i kutova promatranja putopisaca,  odlika su ovog bloga suradnji.  U našoj šestoj godini postojanja autori su se tako izviještili u praćenju detalja i snimanju, da je veliko uživanje čitati i priređivati tekstove i slike kako biste vi, čitatelji,  dobili što cjelovitiju predstavu pojedinog grada, područja, države ili više državica.

Kapetan nam dugo nije pisao, ali kad smo bili negdje na 400000 čitanja, našalila sam se s njim i on je obećao slanje putopisa za milijun čitanja. U tom trenutku je to izgledalo nevjerojatno i kao znanstvena fantastika, ali došao je i taj dan i pređosmo milijun posjeta. Kapetan je ispunio obećanje i poslao veliki putopis  o Karibima prepun informacija iz kuta jednog morskog vuka. Poznavanje povijesti Latinske Amerike, njihove književnosti i glazbe, uz geografiju i meteorološki prikaz  je integrirano u tekst. Autor nam opisuje teškoće naroda Latinske Amerike, stalna osvajanja europskih kolonizatora kako bi se domogli velikih prirodnih bogatstava i ljepote karipskih otoka. Isprepliću se u rečenicama i humoristični elementi s otkačenim slikama, ali i vrlo uzbudljivi – opis uragana Sandy, također popraćeni slikama. Kao urednici, prirediti nešto ovako kompleksno je pravi izazov i traži malo duže vrijeme rada .

Dere Sandy

Uragan  Sandy

Nadam se da će i drugi putnici, čitatelji i autori “upiti” i prihvatiti:  što treba znati o Karibima, Odiseju posmrtnih Kolumbovih ostataka, Haiti –  previranja i smjena vlasti, nešto o Antilima, priču sa St. Croix otoka i Bandjalajka,  o Portoriku, Arubi, Carasi, uraganu Sandy i na kraju preporuka – što posjetiti.

Rijetko netko od nas običnih smrtnika, putnika,  može vidjeti Karibe iz ove perspektive – morske, iz zapovjedne kabine ogromnog tankera,  niti snimiti slične fotografije, niti biti u oku uragana, prema tome uživajte u segmentima brodskog dnevnika i fotkama koje je Kapetan nesebično podijelio s nama.

PUTOPIS KARIBI – Kapetanova priča

 

FacebookTwitterGoogle+Share
May 302012
 
Meksička juha - posluzivanje

Dobila sam mail od Ehli: ovo smo jele neku večer.  Izgleda slasno! Krećem u potragu za neobičnim sastojcima. Pisat ću vam ima li ih kupiti kod nas ili još bolje: javite vi nama ako gdje nađete Adobo.

Sastojci (za 6 osoba):
2,5 l (10 cups) pilećeg  bouillona
2 žlice (2 tb) isjeckanog češnjaka
1 velika glavica crvenog luka
1 žlica (1 tb) paprike u prahu (po mogućnosti chili)
1 žlica (1 tb) meksičkog začina Adobo (kombinacija češnjaka, crvenog luka, papra, origana, kumina i cayenne paprike)
1 limenka (10 oz) kombinacije paradajza i chili paprike, Rotel brand – može se zamijeniti sa 300 g svježeg, na kockice isjeckanog paradajza i paprikom koju imate na raspolaganju
1 velika mrkva
3 stabljike (1 cup) zelenog celera
500 g (3 cups) pilećih prsa  – kuhanih ili izdinstanih
100 g (½ cup) bijele riže
50 g (¼ cup) zrna kukuruza
2 svježa avocada
ribani sir
tortilla čips

Priprema

Meksicka juha - kuhanje

Meksička juha - početak kuhanja

Sitno isjeckati crveni luk. U lonac za juhu nasuti pileći bouillon, dodati luk, češnjak, papriku u prahu, meksički začin, te paradajz i papriku iz konzerve. Pustiti da provrije, pokriti i pirjati na laganoj temperaturi oko 30 minuta da se začini pomiješaju.

Meksička juha - priprema mesa

Meksička juha - priprema mesa

Meksička juha  - kukuruz i riža

Meksička juha - dodani mrkva, celer, kukuruz i riža

Meksička juha - posluzivanje

Meksička juha - posluživanje

Isjeckati mrkvu i celer na  listiće. Dodati mrkvu, celer, zrna kukuruza, rižu i piletinu u lonac. Kuhati oko 30 minuta na umjerenoj temperaturi.

Oljuštiti avocado, odstraniti košticu i isjeći ga na deblje kriške. Kada je juha gotova, poslužiti sa tortilla čipsom, kriškama avocada i ribanim sirom.

Apr 292012
 

“Bogata kulturno-povijesna baština Mexica, posebice arheološka nalazišta drevne civilizacije Maya, se fantastično uklapaju u prirodne ljepote istočne strane poluotoka Yucatana. Stare Maye često nazivaju Grcima Novog svijeta, zbog njihovih izuzetno naprednih dostignuća u astronomiji, matematici, graditeljstvu i umjetnosti.

Ako ste poput mene i volite da je na svakom putovanju prisutna bar mala doza avanturizma, ovi prostori vas neće razočarati. Na mojoj „must“ listi Yucatana, neizostavni su Chichen Itza i Tulum…

…Krenuli smo od Juego de Pelota, majanskog stadiona. Njihova igra loptom je jedan od najmističnijih elemenata cijele im kulture. Stadion čine dva kamena zida, ukošena pri dnu u obliku slova V, s vertikalnim kamenim obručem na svakoj strani. Između strana je prostor od nekoliko metara. U igri postoje dva tima. Igra se oko 3 kg teškom loptom, bez upotrebe ruku ili nogu – samo kukovi, ramena i leđa. Cilj je da se lopta nacilja kroz kameni obruč. Napad se završava ako lopta prođe kroz obruč ili ako se skotrlja niz kosinu. Mnogo se još uvijek nagađa o značenju i pravilima ove igre. Sudeći po broju pronađenih igrališta, te zapisima koji svjedoče o prizorima iz igara, igra je bila veoma popularna. Često je povezuju s krvavim žrtvenim obredima čupanja srca/odrubljivanja glave, ali po vjerovanju nekih ne onima koji izgube, nego pobjedničkoj ekipi!”

Ehli je ovo dvadeseti putopis koji nam je poslala, a  druga reportaža iz serijala Riviera Maya, puna zanimljivih pojedinosti, odličnih slika i svojstveno njenom načinu pisanja – obogaćena  humorom. Predstavit će nam Tulum i Chichen Itzu. Posjet Tulumu je odabrala kad je Lea imala 4 godine, jer nije mogla organizirati izlet u udaljenu Chichen Itzu sa tako malim djetetom. Prilikom drugog posjeta, nakon 8 godina,  su ciljano krenule upravo tamo;  naša autorica se dobro zakačila s lokalnim vodičem;  vidjele su čuvenu zmiju Kukulcana. Sve detalje putovanja  ne bih opisivala, povirite sami:

PUTOPIS U zemlji starih Maya

Cenote Sagrado

Cenote Sagrado

Mar 272012
 

Zima se polako približava u Michiganu, mislim ona kalendarska, jer opće je poznata šala o 4 michiganska godišnja doba: „skoro pa zima“, „zima“, „još uvijek zima“ i „radovi na putu“ :) Ja sam se za ovih 17 i kusur godina, koliko već ovdje živim, manje-više navikla na michigansku zimu i ne zakeram baš  nešto previše o vremenu. Tajna mog suživota sa snijegom i ledenom kišom je u čarima planiranja putovanja za spring break. Obično to počnem početkom prosinca, dok vani pada i puše; ja u toplini doma svoga tražim što povoljniji aranžman za tamo negdje, gdje se čuje šum valova i osjeti miris tropskog cvijeća. Ovih dana baš nostalgično razmišljam o jednoj od takvih destinacija, Riviera Maya u Mexicu…

Riviera Maya

Riviera Maya

Veoma je zanimljivo čitati i slušati impresije različitih ljudi koji posjete isto mjesto. Neobično je, također, pročitati kad ista osoba posjeti isto mjesto, ali  u drugo vrijeme. Već dvije godine nismo pisali o Rivieri Maya u Meksiku, kad nam je svoje doživljaje opisao Sam, a sad nam je o svom dvostrukom posjetu pisala Ehli. Naime, uživala je u  Meksiku – jednom 2000., a drugi put 2008.

Nemojte se obeshrabriti kad poželite pisati o nekom mjestu, a ugledate ga na popisu Putopisa. Nekad ponavljanje istog mjesta može proširiti sliku i pomoći otkriti što više detalja prije nego se putnik odluči za putovanje. Isto tako, ako vas  zanimaju još neke pojedinosti, a nisu ovdje opisane, kontaktirat ćemo autora. Imali smo nekoliko slučajeva traženja kontakta s autorom uz želju za anonimnošću. To poštujemo.

Ehli se upravo sprema posjetiti jedno novo egzotično mjesto, koje još nismo skupili u Putopisima. Ova objava služi kao podsjetnica kako mora misliti što će nam napisati i uslikati kad krene na svoj proljetni godišnji :), jer mi nestrpljivo čekamo povratak i nje i drugih putopisaca, koji su prijavili svoja putovanja :) , npr. jedan  safari u Africi.

PUTOPIS RIVIERA MAYA

Feb 172012
 

“Konačno se bliži kraj prekooceanskog leta; na monitoru vidim da uskoro slijećemo, ali ne nazirem još uvijek ništa što bi podsjećalo na aerodrom i odjednom –  pista je dolje ispod nas, dodirujemo tlo i uzdah olakšanja, poneki aplauz se čuje u zrakoplovu. Izlazimo vani i doživljavam pravi šok –  kao da je netko uperio veliki fen u lice, ne može se disati, ali što je tu je,  krećemo se u koloni prema nečem što bi trebalo predstavljati aerodromsku zgradu, a u stvari je neka poveća nastamba bez vanjskih zidova, s impozantnim krovom od nekog lokalnog raslinja osušenog i uredno složenog. Bez ikakve sumnje atraktivno, a najjeftinija klimatizacija je potpuno prirodna. Odrađujemo graničnu proceduru uz atraktivan doček lokalnih glazbenika i djevojaka u živopisnim nošnjama, plaćamo nekih 10$, nitko ne zna zašto. Uzimamo prtljagu i dolazimo u neki prostor u kojem vlada gužva, ali predstavnica agencije je tu i upućuje nas u kombi koji će nas odvesti do hotela. Novi šok  –  obavijest da do hotela imamo još 4 sata vožnje i opet što je tu je, polako se prilagođavam situaciji i opuštam  razgledanjem uistinu prekrasnog krajolika bujne tropske vegetacije…”

Hotelska plaža 1

Hotelska plaža 1

Ovako započinje svoj prvi putopis kod nas  – Pančo –  novi autor. U pitanju je sportaš, sudac i veliki putnik. Poslao nam je reportažu sa svog putovanja u Srednju Ameriku na Svjetsko juniorsko prvenstvo u judu 2006. godine. Što mu se svidjelo u toj dalekoj zemlji, a što ne…što mu je bilo ugodno, a što ne, … , zašto je želio postati vegetarijanac? Tko je bolji organizator velikih natjecanja – Amerikanci ili Europljani?

 

Više na :  Putopis Dominikanska Republika

 

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: