Lis 042013
 

“Doručak na ulici. Ono što je bitno nisu muzeji. Nisu ni građevine. Već ulica. Da, ulica. Zapravo, sve ono na ulicama. Ulicama kojima morate stalno i iznova šetati, a za to vam treba vremena. Kojeg opet nemate. Zaj…, a? Kako upoznati zemlju prolazeći je u trku? Nikako. Zato probajmo polako, koliko se može. Jednu po jednu. Uvijek imam istu želju dok gledam ulicu kako pulsira sjedeći u lokalnoj birtiji nepoznate zemlje. Znate koju? Biti nevidljiv. Mogao bih tada sjediti satima, upijajući život čudnovate sredine. Učiti različitost ne privlačeći pažnju. Ponavljati je svakim putovanjem. Pokušati položiti različitost, najveću svjetsku nauku. Kolokvij života.

Jutro je. Pravac Veliki Kanjon…”

U društvu je još slađe

U društvu je još slađe

Anton s prijateljem Ivanom nastavlja putovanje Amerikom i to na motorima. Znate kako su uspjeli sve snimiti i osjetiti: ‘on Balkan way’. Čitajte kako su sreli Indijanca i popričali s njim. Upijajući životnu filozofiju starca, Anton mu je posvetio i jednu našu pjesmu koju baš nije uspio naći u željenoj verziji na You tube-u. A snimljene fotografije – zastane čovjeku dah. Gledate ih iznova po nekoliko puta – je li ovo mogla stvoriti priroda? Kako reče Anton :” Grand Canyon je jači od mog zubara. Jedino mi on može držati usta duže otvorena. Ovo mjesto je stvarno nešto. Sama veličina, dubina kanjona, boje. Čudo prirode.”

Putopis – Grand Canyon – 7. dio

Srp 232013
 

‘Carstvo neona. Disneyland za odrasle. Samo dođi, dođi…mujs, mujs, mujs. Jedeš i piješ koliko možeš za 10 dolara, spavaš u najboljem hotelu za 40 dolara. Mujs, mujs, mujs. Samo uđi, zlato, uđi. Kad uđeš…nema vani. Osim znaka “EXIT” i dnevne svjetlosti, nema šta nema unutra. To je opis Las Vegasa…najkraće moguće.

Ne kockam pa me ne može ostaviti bez para al ‘me zato ostavlja ravnodušnim. Najiskrenije. Hrpa kiča usred pustinje Mojave. Dobro za doć’, vidit’ i otić’.”

Anton ne izgleda oduševljen najvećom kockarnicom na svijetu i nije jedini od koga sam čula takve riječi. Ali je jedan od rijetkih koji je tamo došao motorom s prijateljem Ivanom. Kako je prihvatio informatizaciju u Americi – nikako. Jednostavno je preskupo za javiti se doma u Internet kafeu. Zamislite : 5 dolara 20 minuta !!!! Nisu se dugo zadržali, krenuli su prema Arizoni i Hoover Damu. Došli do Grand Kanyona, ali s krive strane. Prošli kroz gomilu zabrana i uslikali fantastične prizore.

“..došli smo do malog mjesta Wiliams. Mislim da se tako zove. Meni najdraži dio putovanja nevezan uz vožnju. Smjestili se u motelu. Simpatičan gradić. Šetajući praznim ulicama čuli smo country u nekom lokalu. Saloon. Onako malo van ruke. Odmah se vidi da nije mjesto za turiste. Lokalni đir. Na tabli piše: Every Friday – Karaoke Bob. Petak je. Ispred 5-6 pick up vozila. Radnih, vidi se. Sa slamom i zemljom na podu prtljažnika. To je naše mjesto. Uđemo unutra, sve na trenutak stane. Možda mi se samo učinilo kad su nas odmjerili. Na jednom kraju par kauboja, na drugom nekoliko tetoviranih žena igra biljar. Šank pun ljudi. I Karaoke Bob. Crna košulja, crne hlače, crni šešir, velika kopča na remenu. Bijela kosa i brada. Sedamdeset mu je godina. Minimun. Al barata onim karaoke aparatima ko dj morales gramofonom…”

Las Vegas by Night 4

Las Vegas by Night 4

Svakako pročitajte i povirite video klipove s putovanja :

PUTOPIS  VIVA LAS VEGAS

 

 

 

Svi 192013
 

“8 sati. Dobar je Meksikanac u sobi do. Pa taj praši, s laganim prekidima, od 5 jutros. Viagra, sto posto. Ili chili. S jedne strane praši Meksikanac, s druge strane hrče Afrikanac. Na parkingu cijelu noć ljuti house iz pik-apa. Basovi izbijaju prozore. Gdje sam to dospio…Dolina Smrti.

Da mi je dovest onu dvojicu što čekaju “poso” ispred mog lokalnog dućana, napravili bi građevinsku revoluciju u ovoj zemlji…”

Zabrana vožnje izvan puta? Ma to ništa ne znači motoristima Antonu i Ivanu. Njima nije zanimljivo putovati ako nije dovoljno uzbudljivo. Pomalo strepim čitajući i pregledavajući video clipove, ali srećom nije bilo policije i zaustavljanja. Pomalo u antičevićkinom stilu, ali putopis je puno prije napisan, imate frazu: “Hau jes no !”  Vidjet ćete na slikama i pravog kojota, ali bez ptice trkačice.

PUTOPIS Death Valley – OFF ROAD DRIVING PROHIBITED – Hau jes no!

“…Eto ga, Death Valley – California. Mene oduševilo. Vama kako bude.”

Brda u bojama

Brda u bojama

Ožu 252013
 

“U Yosemite Park stigli smo kasno predvečer. Znamo da je unutar svakog nacionalnog parka smještaj dosta skuplji nego vani. Našli smo najhladnije i najpovoljnije rješenje. Dan pred zatvaranje tog dijela. Spavat ćemo u nekakvim šatorima. Zanimljivo je bilo na recepciji. Gužva…svi gledaju u dva velika tv-a na kojima se vrte upozorenja i filmovi s medvjedima. Dok sam čekao u redu, zapamtio sam par zanimljivih detalja. Svake godine medvjedi naprave razne štete u vrijednosti tri milje dolara. Razbiju oko 150 auta i drugih vozila u potrazi za hranom. Izrazito su inteligentne životinje. Da bi došli do hrane znaju koristiti zanimljive metode. Pri rezervaciji sobe potpisujete izjavu prema kojoj u parku obitavate na vlastitu odgovornost, te uprava parka ni na koji način ne odgovara za štetu počinjenu vama ili vozilima. Ujedno vas stotinu puta upozore da vadite svu hranu, smeće i toaletni pribor iz vozila. Izvan naših šatora nalaze se posebno napravljeni pretinci za hranu i toaletni pribor s ručkama za otvaranje ubačenim unutar cijevi…tako da medvjed ne može uvući šapu. Jako zanimljivo…”

Motoristi Anton i Ivan u 4. nastavku putopisa Once upon a time in America obilaze nacionalni park Yosemite. Zanimljivo je pratiti osim teksta i slika video clipove, koji su snimljeni na putovanju. Oni su nam prenijeli poseban osjećaj zadovoljstva viđenog autorovim očima.

Odmor uz knjigu

Odmor uz knjigu

 

 

PUTOPIS  Yosemite National Park – medvjeđe carstvo

Vel 162013
 

Motoristi Anton i Ivan su nabavili gps uz neočekivane poteškoće pri sporazumijevanju na engleskom usred Amerike. Kreću prema jezeru Tahoe. Usput svraćaju kod Ivanova prijatelja Brada koji  posjeduje fascinantni izum:

“Prikolica je napravljena specijalno za njega. Kad motori izađu, krevet se spusti s plafona. Kauč se otvori, fotelja izleti. Kuhinja, kupatilo, mali servisni centar. Sve stalo unutra. Sve na botune. Pumpna stanica s 120 litara goriva, agregat od 4 kilovata, specijalno grijanje i hlađenje. Čudo jedno. Vidio sam svakakvih prikolica i kampera, čak sam s jednim kamperom prošli mjesec bauljao Francuskom i Italijom al’ nešto ovako funkcionalno u tako malo prostora nisam vidio do sad. Lako je to sve strpati u one velike američke kampere al’ ovo je, brate, nauka.

Brad je okorjeli enduras. Trenutno na KTM-u 300. Uvijek pri vrhu u natjecanjima. Rad preko tjedna, vikend na utrkama. Kaže, 53 godine. Senior Expert. Ostao sam bez teksta, čovjek izgleda 15 godina mladje. Ivan i Brad upoznali su se u JAR-i kad je Brad došao na nekakav GS Challenge.

Nakon prikolice, vodi nas u garažu. Narančasti raj…”

Ulaz u prikolicu

Ulaz u prikolicu

PUTOPIS Jezero Tahoe i Bradova bajka za narančaste ovisnike

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: