Sij 272012
 

“Tko ne voli jesenje kišno vrijeme zasigurno voli ljeto. Umjesto da gledam kako kiša neumoljivo pada i povećava lokvu u vrtu odlučim pogledati fotke snimljene ovog ljeta.  Otvaram folder „Istra“. Po mnogima ljeti nema boljeg mjesta od Istre. Ona  je predivna i u unutrašnjosti i na vestkost i istkost, a tu su i bomboni poput Rovinja, Motovuna, Draguća, Pule…

Samo ova Istra ljeti nije pretrpana turistima, jer je otprilike četrdeset kilometara bliža Moskvi, nego Puli. U okružju zelenila uz rijeku Istru, ne tako davno, niknuo je grad Istra u kojem živi tridesetak tisuća ljudi…”

Rožice

Rožice

Jedan od naših najčitanijanih autora, Marin,  nam je otkrio postojanje grada Istre u Rusiji.Vjerujem kako će i Istrijanima  ovo biti iznenađenje…

PUTOPIS Istra pored Moskve

Lip 062011
 

“Stigosmo mi tako parahotkom “Atlantic Hero” na sidrište broj 146 pred crnomorsku luku Novorossiysk. Vlasti su došle na brod. Agent, harbour master, port state control, jedan uniformirani iz imigracije i tri “ženskinje” iz carine. Uzeše petnaestak kartona cigara, četiri kokoši, nešto kave i još po koju sitnicu. Nisu agresivni kao u Arabiji ili Gruziji. Uđu sa mnom u store i onda, prije nego će upitati mogu li to uzeti, dugo tu stvar prevrću po rukama i na kraju ispod glasa upitaju: “možno?”. ‘Ajde sad ti budi faca,  pa reci: “ne možno».

Dobio sam informaciju od agenta da ćemo morati čekati par dana na sidru, što nam nije teško palo. Agent, dugokosi Rujo u bijelim hlačama i havajskoj košulji ručne izrade, kao da je ispao iz kakvog filma snimljenog kasnih šezdesetih. Tu sam, a sve zbog njega, počeo sticati pogrešan dojam o luci i stanovnicima. Doduše, na kraju se ispostavilo da je muški dio populacije njemu sličan. Uglavnom, na tu vijest zamolih ga da sutra organizira lanciu i shore leave za posadu. I za mene, naravno. Moj ga je zahtjev full iznenadio, jer kaže da sa sidra nema izlaza zbog nekakvih komplikacija u vezi sa imigracijom i slično. Tu sam ja malo taktički promijenio ton i nastup…”

 

Ovo je samo početak kazivanja našeg morskog vuka. Što će sve doživjeti posada broda, a posebno Kapetan,  na obali Crnog mora, saznat ćete ako pročitate cijeli putopis  (kraj je najsmješniji, ali Sam nemoj čitati unatrag, molim te!” :))

Putopis NOVOROSSIYSK

 

Napomena: Ovaj put nema slika; posudila sam jednu iz već objavljenog putopisa (Od Paname do Meksika)

Ožu 262010
 

“Bijele noći. To je doživljaj koji je ostavio izuzetan pečat na mene. Spoj sumraka i zore, zalaska i izlaska sunca. S obzirom na kosinu zemljine osi, tu je noću stalni privid svjetla i tame. Poput izmaglice koja lebdi nad nama, poput anđeoskih krila koja pokušavaju raspršiti taj privid. Bilo je 1,30 u noći, a iznad nas kao da tinja zora ili pak umire dan. Napuštamo mjesto kraj mosta, koji se upravo dizao da propusti brod, jer rijeka je ovdje plovna i odlazimo u hotel, shvaćajući kako je ta prirodna pojava stvarnost, a ne privid.”

Ovako piše Vera u svom drugom putopisu Sankt Peterburg. Nadam se da ćemo nastaviti surađivati s nadahnutom spisateljicom! Pročitajte:

Sankt Peterburg

Ožu 172010
 

“Razmišljam o putovanju, samovar me tjera da odaberem Rusiju, Moskvu. U stanu na vidljivom mjestu stoji samovar, asocira na Rusiju. Dostojevski, pogotovo Turgenjev, često ga spominju, tu tradicionalnu napravicu s kotlićem na lavljim nogama, posrebren naravno, a ispod plamenik na špirit i pipac za istjecanje kultnog ruskog ili kineskog čaja u ruskim plemićkim zdanjima. Vrlo idilično. Eto, on je glavni razlog moje odluke da krenem put Rusije…”

Ovo nam je već treći putopis iz ovog lijepog grada. Napisala ga je nova autorica Vera. Poklanjam joj naslovnicu – naš samovar, kao dobrodošlicu na naš blog.

Putopis Moskva

Ožu 042010
 

“Upoznao sam jednog starca beskućnika i dao mu dvjesto rubalja (40 kuna). Zove se Fjodor ima nekoliko razbijenih zuba, gustu bijelu bradu i diplomu iz strojarstva. Kako kaže radio je nekoć i živio u Irkutsku, ali politika ga je pojela. Ženu su mu ubili u sibirskom gulagu Staljinovci, a time su ubili i sve u njemu. Novac od prodaje stana otišao je u nepovrat. Dugo je lutao Rusijom i Sibirom, hranio se loveći divljač sa Tadžikima. Namjeravao je otvoriti kafić s dvoje Tadžika koje je smatrao braćom. Kad su investiciju priveli kraju, dvoje Tadžika ga je prebilo i nožem zarezalo po trbuhu da krvari nakon što su ga skinuli do pasa i vezali za jedno drvo u sibirskoj šumi.Uspio je izbjeći ralje sibirske šume, ali ne i one okrutnije, životne. Ako se ikad vrati njima dolazi u smrt. Razočarao se u ljude, jer nakon dvije godine života uzajamnog pomaganja, uspomenu koju ima su nekoliko izbijenih zubi i ožiljci po trbuhu. Ovdje ga je pojeo kapitalizam, kao i mladi vragovi, kako kaže. S vremena na vrijeme nešto namjerno ukrade u trgovini da bi odležao u zatvoru gdje dobije nekoliko obroka i tuš. Za njega je to luksuz kakvog si sve teže može priuštiti jer sličnom metodom se vode mnogi beskućnici. Moram priznati da me dirnula ova priča te sam otišao do obližnjeg kioska, te s prijateljom mu kupio bocu votke i par banana. “Dasvidanja i sčastljiva” pozdravih ga i krenuo sam dalje.”

Cijeli putopis –> Vladivostok

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: