Dec 292014
 

Poštovani čitatelji i putopisci,

kako smo upravo proslavili Božić, a  približava se i Nova godina, putopisci su javljali gdje su sve otputovali. Ana nam je Božić čestitala iz Londona, za Novu će biti u Pragu, Voyager je otišao na Cipar, pa onda u Libanon, a Sam je iz Kanade doputovao u naše krajeve, pa ćemo Novu proslaviti u Dubrovniku…sigurno vas ima još koji ste putovali, ali niste prijavili :) . Svima čestitamo blagdane koji su prošli i one koji uskoro dolaze!

m

Mačka pozira turistima u Aji Sofiji

Što se novo događa na Putopisima? Velika mi je čast predstaviti novu autoricu Ivanu iz Zagreba. Našoj putujućoj družini se pridružuje još jedna profesorica. Njeno neobično putovanje od Turske do Španjolske autobusom zbilja očarava. Kako je proputovala više država s različitim kulturama, religijama i arhitekturom, odlučile smo priču podijeliti u 3 nastavka. Vjerujem da će njeno pisanje potaknuti različite emocije u vama, a fotografije su stvarno umjetničke, iako se autorica bavi fotografijom samo amaterski. Novost su slike koje je izradila i poslala – nismo još imali tako svestranu umjetnicu.

“Većina vas koji me okružuju vjerojatno je primijetila moje izbivanje iz Lijepe Naše tijekom listopada. Putešestvije, šalabajzanje sve u 16 ili zasluženi godišnji odmor. Kako vam drago. Možda samo ljudska potreba za širenjem vidika. Zar i nije u našoj ljudskoj potrebi, gledamo li ovu našu animalnu stranu, koje često nismo ni svjesni – putovati (seobe naroda, širenje teritorija… nije li nam povijest dovoljno o tome govorila?), ipak smo mi biološki gledano životinje… a zadržavaju li se vukovi na samo jednoj strani šume? Dosta me vas pitalo hoću li napisati putopis pa evo, ovo bi trebao biti nekakav vrlo neobičan, možda i neatraktivan početak. Moram priznati, dugo mi je trebalo da počnem. I s pisanjem, kao i s bilo čime drugim što uključuje proces nastajanja, treba čekati onaj neki trenutak, često riječima neobjašnjiv, koji će pokrenuti lavinu energije da se nešto stvori. Oplođena mašta. Za ovaj putopis mi nikako i nikako taj trenutak nije dolazio… dolazio je za neke druge stvari koje su uključivale ove otkrivene „nove vidike“, par slika ili fotografija  koje su bile inspirirane trenucima putovanja… Što me onda i navelo da krenem? Spoznaja da je čovjek (iz svoje perspektive govorim) zaista zbunjen i blesav nakon što je prošao preko 5000 kilometara puta. Od Turske, Bugarske do Nizozemske, pa nakon toga Engleska, Francuska, Andorra, Španjolska i Italija.Prijevozno sredstvo : bus. Poprilična količina kilometara. Nakon toliko različitih putova, prekjučer, idući na VERN, nisam se mogla sjetiti koji tramvaj ide u Vlašku pa sam, kao uzročno posljedični slijed tome, zalutala pokoju stanicu, nakon čega sam se osjećala poprilično glupo, još pogotovo što sam par sati kasnije  promašila stanicu busom za Lučko i završila 3 stanice od moje, pored vojarne u Ježdovcu nakon koje mi je trebalo sat vremena do kuće. Nikad mi se to nije dogodilo. Zalutati u jednom Ježdovcu. Izlazila sam iz busa u potpunom bunilu i zbunjenosti kada mi je na nasumičnoj playlisti na mobitelu zasvirala „You’re lost little girl“ od Doorsa. Tko bi rekao da se u jednom Ježdovcu može doživjeti poetično iskustvo. Eto, to je bio trenutak kada se počeo pisati ovaj putopis.  Idući mračnim drumom pored beskrajnih polja kukuruza koja su vonjala na gnoj i, pokušavajući smotati cigaretu (bijeli marlboro iz Verone), u toj nadasve čudesnoj atmosferi gledajući svjetla negdje na kraju koja kao da su označavala ulazak u civilizaciju (s obzirom da je riječ o Lučkom, zaista je riječ o jednom gotovo okrutnom paradoksalnom fenomenu)…u toj nereprezentativnoj pustopoljini kao da su se svi dojmovi jednostavno probavili u mojoj glavi i bili spremni transformirati se u slova, sintagme i rečenice. Jedna draga osoba, koju ću samo nazvati Gospođom (da ne govorim pravo ime), mi je rekla divnu rečenicu prije putovanja – vrati se puna novih dojmova i boja. Upravo takva sam se i vratila, s otkrićem novih boja… shvatite ovo moje piskaranje kao bojanku obojanu mojim bojama. Zašto to kažem? Zato što bi svatko od vas istu sliku mogao obojati drugačije. Putujte i bojajte ih. Likovna paleta ljudskog uma je zaista veličanstven izum…”

PUTOPIS Turska i Bugarska

 

FacebookTwitterGoogle+Share
Oct 092013
 

“Moram najprije priznati da sam prije puta u ovu zemlju prema njoj imao gotovo ravnodušan odnos. Percipirao sam je kao malo europeiziraniju inačicu Srbije, zbog cajki, sličnog mentaliteta, kulturološke i povijesne sličnosti, velike romske zajednice, ali sam znao i za proizvodnju ružinog ulja kao onog po čemu je Bugarska upućenijima također prepoznatljiva. Ono što nisam znao je ljetovalište koje na našim jezicima možemo prevesti kao Sunčev Breg (Sunčev Brijeg), a zapravo bi točan prijevod bio Sunčana plaža ili na engleskom Sunny Beach. O čemu se zapravo radi?…”

Ovaj uradak nam je poslao Edin iz Sarajeva – kao već treći putopis kod nas. Prije je pisao  o Cipru (Sjevernom dijelu i Nikoziji), te Albaniji. Prikazao nam je Bugarsku iz svog kuta, uspoređujući klimu, plaže, cijene s Mediteranom. Vjerujem da će vas zanimati ljubaznost/neljubaznost ljudi, neobična gestikulacija odobravanja i negodovanja, te kako se konobari odnose prema turistima. Kakav je noćni život na obali Crnog mora? Koji proizvodi su brendirani?Kako izgleda Sofija, glavni grad?

Plaža Sunčev Breg

Plaža Sunčev Breg

Sve to i još mnogo više možete pročitati u  Putopisu Bugarska 2013.

Jul 092012
 

Nedaleko od glavnog grada Bugarske,  8km južnije, nalazi se planina Vitoša na 550m visine.  Ona je proglašena Nacionalnim parkom Bugarske. Goran nam opisuje neobičnu kamenu rijeku Morenitu koja protječe planinom. Geolog me uputio što je morena – naneseni razdrobljeni kameni materijal što ga ledenjaci talože u nižim predjelima ( ref: Hrvatski enciklopedijski rječnik – Anić, Brozović, I. Goldstein , S. Goldstein, Jojić).   Usred Nacionalnog parka sagrađene luksuzne kuće! Izgleda kako i Sofija ima problema sa smogom i maglom , jer je Goran snimajući fotografiju ‘Sofija na dlanu’ prikazao sivilo grada. Možete pročitati i o ekologiji, o kojoj se ovih dana puno piše i u Hrvatskoj, te korupciji u bugarskom društvu. Znate li što je to klek trafika?

Moram priznati da nema mnogo tekstova i slika o Bugarskoj, Sofiji , pogotovo Vitoši na Internetu, pa zahvaljujemo  putopiscu što je upravo nas odabrao za mjesto prezentacije svog desetodnevnog boravka u Bugarskoj. I sam je istakao kako turisti nisu uobičajeni u tom dijelu Balkana.

Morenite, kamenja i rijeka ispod

Morenite, kamenja i rijeka ispod

Što je preporuka za obići prilikom posjeta ovom gradu, kakve su cijene i što vrijedi kupovati, pročitajte u putopisu:Vitoša i Sofija

May 132012
 

U nekoliko navrata ste nas pitali zašto nemamo balkanskih putopisa. Nije postojao neki poseban razlog, jednostavno – nitko nam nije poslao nešto dovoljno zanimljivo za objavu. Nedavno nam se javio Goran i poslao Sofiju. Interesantno je da je on voditelj na Radio mreži i upravo je odradio posljednji intervju s našom Vesnom. Poželio je postati dio naše ekipe putopisaca i evo ga sad među nama.

Putopis započinje opisom doživljaja u vlaku prepunom švercera. Što se sve švercalo u Goranovom kupeu? Kako izgleda glavni grad Bugarske? Pročitajte 1. dio reportaže s desetodnevnog putovanja po Bugarskoj.

PUTOPIS SOFIJA

Zgrada parlamenta

Zgrada parlamenta

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: