Apr 192015
 

‘Jutro je. Sad sam se sjetio. Mislim da smo sinoć na putu za Kukes imali odličnu cestu…nije nam bilo mrsko malo se razluftati asfaltom. Ako dobro pamtim.

U gradu smo blaga atrakcija…moji rodjaci znaju sve o motorima…Krenuli smo terenom za Tiranu…preko sedam gora i sedam planina…i bilo je…Pukla prednja. Vlasnik iste naš je dežurni liječnik sa slika kat poviše..nije mogao vjerovati. Puče guma? Ma nema šanse?…’

Guma je popravljena

Guma je popravljena

Nagradno pitanje za kraj serijala: Koliko puta je pukla guma na motorima našim junacima na putu prema Tirani? To je i razlog zašto je autor nazvao ovaj posljednji nastavak Vulkanizacija. U nedostatku društvenih igara, motoristi koriste domino efekt 😉 Lokalno stanovništvo im pruža velikodušnu pomoć – u pražnjenju prepečenice. Eto, ako imate namjeru krenuti motorima preko Albanije, kraljice terena, svakako imajte dovoljno rezervnih guma, za vidjeti fotogenične predjele. A sad slijedi: PUTOPIS VULKANIZACIJA

FacebookTwitterGoogle+Share
Feb 232015
 

“Naš Turoperator sinoć kaže kako moramo krenuti u šest. Misliš popodne???? Meni je automatski mrak pao na oči. Iako je već debelo bio mrak. Dva mraka su mi bila pred očima. Mrakovi.

Alo turoperatore, jesi ti kad čuo za Dalmaciju? Ne znam kako dalje…nije meni problem u vatru, vodu…ni u nabujalu rijeku. Ali dignut se u pet. Jesi ti sinko normalan?

Ništa nije pomagalo. Veliki je Turoperator naš turoperator…i ne popušta. Digao sam se u pet. A tako davno sam bio u vojsci…

Turoperator je sjeo s LBijem na motor. Nije mu bilo mrsko. Išli smo u matičnu luku na Đezeru. Šta se čudite? Đezero je južnoafrički naziv za jezero. Kao i Činđi australski za učinit đir. Pitajte bilo koga dolje. Spavao sam u sedlu…zna mala sama.

Nakon ukrcaja na trajekt smjestili smo se u kabine, te uz doručak i liker upoznali Kapetana Mića i Mornara Luku Modrića…”

“… Od sada ovo više nije obična priča…ovo je putopis s nagradnom igrom. Prva nagrada je sedam sati ili ti popodnevni odmor u hvaljenom hotelu Internacional kod našeg velikog prijatelja i rodjaka.

Sve što trebate je zbrojiti vulkanizaciju. Točan zbroj skidanih kotača u putopisu. To je bar lako…”

preuzmi kormilo naredio je kapetan

preuzmi kormilo naredio je kapetan

Uvijek duhoviti Anton sa svojom ekipom na motorima obilazi Albaniju. Kako su prelazili “Đezero” trajektom  – čudom tehnike, uz vrhunske navigatore (naš motorist, Dalmatinac,  se okušao u ulozi kapetana)? Jeste li čuli za Nacionalni park dolina Valbone?

Uz odlične fotografije možete pročitati novi putopis kao četvrti nastavak  serijala: Mi smo Frančeska naučili engleski, mi, mi i nitko drugi.

PUTOPIS ĐEZERO

Jan 122015
 

‘Vozimo se mi tako Albanijom…kad odjednom…spusti se leteći tanjur munjevitom brzinom,  te pokuša usisati govedo koje se našlo pred nama na putu. Narančasta zraka povlači ga u tanjur. Čim sam vidio boju zrake, znao sam da je govedo sigurno. Osamnaest i po metara prije nego govedo nestane u unutrašnjosti nepoznatog letećeg objekta,  traka je zatrokirala…i popustila. Govedo se vratilo na zemlju. Eto ti na…j***le vas druge galaksije. Isti k***c k’o i kod nas. Ne bojte se goveda!

Iskusni smo…nismo ni trepnuli. Nastavili smo vožnju i pjevali. Istu pjesmu iako se nismo mogli čuti. Bila je to naša pjesma. Zove se Drugovi razluftajte lagere…

…Gutali smo kilograme prašine. Tone prašine. Nije nas bilo briga. Mi smo Kraljevi prašine!

…U Albaniji smo jeli raznovrsnu hranu…janjeće kotlete na žaru, pečenu janjetinu, janjetinu s grila, kotlete od janjetine, janjeći kare s kosti, bržole janjeće. Večeras smo, za promjenu, imali janjetinu…”

Najjača Enduro postava

Najjača Enduro postava

Uz puno humora, sa specificiranim glavnim i sporednim likovima, Anton i ekipa motorista nastavlja avanturu kroz Albaniju srećući se tamošnjim stanovništvom. Francesco, mali Albanac koga su Kraljevi prašine naučili engleski, ih poslužuje, a njegova obitelj ima “apartmane” u vrletima planine Teth (Theth). Zamalo da jedan član postane i zet :) Svakako pogledajte i fotografije, jer ovo što Anton snimi, rijetko će tko ikada uspjeti!

Putopis – Bez nekog reda – znači u neredu

Jul 282014
 

‘U malenom selu Teth na obronku Prokletija živi dječak imena Francesco. Da, da, čudnovato ime za malog Albanca. Šest mjeseci godišnje Francesco i njegova obitelj zatrpani su snijegom te im učitelj dođe jednom, eventualno dvaput, kroz taj hladan period. Kaže kako ima četrnaest godina. Mulja. Nema ni dvanaest. Bez obzira na godine, jako je poduzetan. I mudar. Vidjevši jedan od naših konja, onaj narančasti…maleni Francesco…dječak s vrha Prokletija izrekao je mudrost znanu širom svijeta…”KTM…Keep Taking Money!” Veliki je gospodin taj mali Francesco…’

Ekipa na vrhu

Ekipa na vrhu

Ovako kreće novi putopis motorista Antona koji je nedavno sudjelovao i na natjecanju XCROSS CHALENGE, preciznije:  u šestom mjesecu ove godine. Vjerujem da će vas zanimati gdje se kros održao,  tko je sve bio tamo, koje je rezultate je postigao naš putopisac, ali prvo pogledajte uvodne slike koje predstavljaju sažetak cijelog putovanja, a  obuhvaća  Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Albaniju. Albanija je, za Antona, kraljica terena.

Privilegirana sam :) jer sam već puno toga pročitala i pregledala na sajtu motori.hr, gdje je putopis već objavljen i komentiran, a autor nam poslao link za Putopise.

PUTOPIS PuNpavanjem po Albaniji – kraljici terena

May 192014
 

“Albanija. Obično je pregazite na putu za negdje. Predrasude ostaju. Znam, samo ih pojačavaju zajedno parkirani porše i zaprega s magarcem. Imate sliku ekskluzivnog hotela i krave pred recepcijom? I šta sad? Šta zapravo znate o Albaniji? Ništa. Znate za bunkere, za hrpe plastike po rijekama i plažama, za albansku mafiju. Za kaos u prometu, za prašinu i rupe po cestama. Za ljubav prema mercedesu i stotine autopraonica. Za Envera? A znate li ljude?

Znate li za dobre ljude spremne pomoći ne tražeći ništa za uzvrat? Za ljude koji vas u ponoć zovu kod sebe na spavanje? Za sirotinju spremnu odreći se zalogaja u korist nekog s blututom na kacigi i vifijem u mobitelu? Znate li za većinsko muslimansku zemlju u kojoj djeca primaju božićne darove od kršćanske udruge uz odobrenje i pomoć seoskog imana?

Ne znate? Pa zaboravite na promet, stavite Tiranu i veće gradove negdje na stranu pa usporite kroz Albaniju, vrijedi je upoznati. Meni je zakon. Jeftina, poludivlja, prekrasna. S dobrim ljudima, još uvijek pomalo zbunjenim i sramežljivim kada je stranac u pitanju.

Malo za publiku

Malo za publiku

Svaki put kad sam bio ostao sam iznenađen. I onda kada su mi u brdima južne Albanije nudili spavanje pod vlastitim krovom. U ponoć. Kada su se sramežljivo trudili naći nekog tko priča engleski usred sela čiji se stanovnici broje na prstima. I sada kada smo primljeni ko svoji. Nudio nam se smještaj bezbroj puta, najeli su nas, napili, vodili kući. Strpljivo odgovarali na sva moja pitanja…o zemlji, budućnosti, ljudima, vjeri. Dobri su to ljudi. I djeca. Koja strpljivo čekaju svoj dar, dijele ga s vršnjacima bez razmišljanja, bez razmažene škrtosti koju smo mi dobili na poklon devedesetih ulaskom u svijet materijalizma. I oni su na tom putu. Samo neka ne hrle.

Znate kako se vjetrobransko staklo pri udarcu raspadne na tisuće sitnih komadića. Tako će i vaša predrasuda. Samo se otvorite Albaniji. Moji su komadići već davno njihovim južnim vjetrom raznešeni…”

Ovo je drugi, a ujedno i posljednji  nastavak Antunovog božićnog putopisa. Prvi dio je objavljen u prosincu, a drugi u proljeće :) Kad sam se mislila u koju državu  smjestiti ovaj putopis, odlučila sam se za Albaniju, iako je dio i kroz Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i na kraju Hrvatsku. O Albaniji je najviše govora bilo ovaj put. Neću odavati previše, pročitajte sami.

Uživajte u ovom neobičnoj, smiješnoj, iznenađujućoj avanturi dvojice prijatelja motorista. Svakako povirite video klipove.

PUTOPIS Proljeće u prosincu i viroza glave – Kako pregaziti popa

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: