Stu 092012
 

“I za kraj, jedno moje razmišljanje i mala priča na temu financiranja putovanja i putovanja uopće. Poznanik mi kaže danas: “Lako je tebi kad možeš”. Čovjek ne radi nigdje, pa možda s pravom to govori, ali… Dok smo pričali zazvoni mu telefon. Iphone. Ok, radim tri posla i imam telefon star sedam, osam godina. I ne treba mi bolji. Da imam iphone ili neko slično čudo, opet bih koristio samo ovo što koristim na svom starom telefonu. On ne radi trenutno nigdje i sigurno mu treba iphone. Da prelista rezultate kladionice. E sad, ovako ja to gledam: razlika između njegovog gadgeta i mog telefona može ga odvesti na prekrasno putovanje, zar ne? Nekoliko mjeseci bez njegovih dvadesetak kuna kladionice je ovaj put u Tunis, zar ne? Najlakše je naći izgovor u novcu. Bitna je želja, majfrend. Putovao sam na razne načine kad nisam imao za kisik. I uvijek bih se nekako snašao. Nije novac opravdanje. To je uvjeravanje samog sebe. I izgovor. Glupi izgovor.
Što se same vožnje tiče, za ljubitelje terena Tunis je raj, a ni ostali ne bi trebali biti zakinuti sudeći po cestama kojima smo prošli…”

Zanimljiv kraj jednog putovanja :

Hrana i dojmovi – serijal Sahara

Glavno jelo

Glavno jelo

Lis 012012
 

“U Kairouan smo stigli kasno popodne. Nije me privlačio dolazak u veći grad. Odmah se pojavio jedan od “Majfrendova” na motorinu. Odbili smo njegove usluge i sami se bacili u potragu za hotelom. Ovdje smo došli prespavati, pogledati tržnicu u starom gradu, te ujutro otići dalje prema Tunisu. E da, trebao nam je internet da vidimo kad imamo brod za Italiju. Naišli smo na hotel u samoj blizini ulaza u stari arapski dio. Bio je to najjeftiniji smještaj na našem putovanju. 10 dinara po osobi. Nekih 40 kuna. Pristali smo bez cjenkanja. Bilo me sram spuštati takvu cijenu. Teško bi se to moglo nazvati hotelom. Bio je to jedan od onih hotela iz Alan Forda. Ali je zato imao poziciju za 5 zvjezdica. Mislim da smo mi rijetki stranci koji su ovdje spavali. Ima to i svojih drazi. Pun je hotel lokalaca i gastabajtera iz susjednih afričkih zemalja pa ujutro za doručkom zna biti zanimljivo. Tako najbolje upoznaš zemlju i ljude. Čuješ priče koje nećeš čuti u hotelu u kojem spavaju stranci. Ljudi se izjadaju i pokazu kako je težak život u Africi…”

Ovih stvari nema u Konzumu

Ovih stvari nema u Konzumu

Približavamo se kraju serijala o Tunisu i Sahari  – Odakle je fatamorgana – koje nam je prezentirao Anton. Ovo je 9. i pretposljednji nastavak. Naši motoristi se vraćaju iz Tunisa, usput su prošli i jedan od tuniskih turističkih resorta. Brodom se prebacuju do Palerma na Siciliji, pa dalje kroz Italiju. Nije lako preći na našu strana Jadrana iz Italije…

PUTOPIS Tunis – Kairouan

 

Kol 182012
 

Ovaj post je stvarno primjeren ovih dana u našim krajevima. Tako su velike vrućine da ćemo i mi skoro dobiti pustinje. Putujući sam prolazila   kroz nekad veoma plodno područje prepuno voćnjaka i povrtnjaka, njiva punih žitarica. Sad je to sve suho, žuto i tužno. Nisam mogla ubrati nijednu jabuku, ni krušku, ni šljivu. A zemlja – ispucala, kao daje nedavno bio potres…, čak i u šumi.

Vratimo se našem putopiscu Antonu koji u osmom nastavku putopisa kroz Saharu na motorima na otkačen način opisuje Matmatu. Tko je njega i prijatelja vodio kroz Matmatu i tko im je šio torbe popucale na šavovima?

U kući 3

U kući

‘Pri samom ulasku u Matmatu pred nas izleti lik na motorinu prepunom naljepnica. “Helo, majfrend!”
Svi znaju da u Tunisu i sličnim zemljama Afrike i Azije postoje uporni likovi koji žele biti vaši vodiči, čuvari, prodavači i slično. Ja ih dijelim na dvije skupine. Skupina “Majfrend” i skupina “Egzakli majfrend”. Ovi iz prve skupine u jednoj rečenici 74 puta ponove “majfrend” i spremni su vam prodati sve po najpovoljnijoj cijeni, naći vam najbolji i najjeftiniji hotel, biti vam vodiči, te stajati na usluzi danonoćno. Ali su bezazleni i rade to da zarade koju kintu.
Ovi iz druge skupine su iskusnije varalice, nerijetko uredne zalizane kose i podšišanih brčića. Često su mentori ovima iz prve skupine. Svojim “egzakli majfrend” pristupom, potvrdno tepajući, pokušavaju pridobiti vašu naklonost i povjerenje. A onda vas zapale za pristojan iznos pomoću neke od svojih tehnika. Ovaj na početku priče, Mustafa, spada u prvu skupinu i jedan je od onih koji od toga žive. U ovo doba godine nema turista, pa sam prihvatio njegove usluge znajući da nije lako preživjeti zimu…’

PUTOPIS Matmata, Mustafa Majfrend i Đorđe Lukas

 

Lip 152012
 

Ne znam možete li se zaljubiti u neki krajolik čitajući o njemu. Upravo se to meni dogodilo. Redovito sam pratila Antonove nastavke Sahare i divila se neustrašivosti njega i prijatelja Ivana. U međuvremenu su mi preporučili knjigu Put soli spisateljice Jane Johnson i sličice su se posložile. Nikad prije nisam čitala u autu. Moji najdraži znaju koliko volim čitati. To što čitam danju, noću i gdje god stignem nije čudno, ali u autu – za mene je neuobičajeno. Ova knjiga ne govori o istom dijelu Sahare kojim su se kretali Anton i Ivan, nego o Maroku, ali svejedno je odlična. Mislila sam da znam nešto o povijesti Afrike, ali sam se uvjerila koliko sam neupućena. Glavni junaci Isabelle i Taib u isprepletenoj europskoj i afričkoj romansiranoj povijesnoj priči kroz desetljeća se susretnu s Afrikankom Marijatom… Koliko su samo vrijedne deve u pustinji! I sad se u sebi smijem kad se sjetim kako me kolega s fakulteta pokušao “mijenjati” za 100 deva drugom kolegi iz Palestine. Još je ovaj drugi “podizao” cijenu na 120 deva i već mi dao novo ime Džemila (po njemu marokansko – proguglajte što znači). Uspoređujući ove podatke i ono što sam pročitala o vrijednosti deve u Maroku,  ispade da bih u Africi bila cijenjena 😉

Ksarova

Ksarovi

Možda je kolega Palestinac stvarno bio iznimno bogat, a možda se samo glupirao. U svakom slučaju smiješne uspomene. Sve sam to promatrala nezainteresirano , kao da se nije radilo o meni i čudila se dokle ide ljudska glupost.

Kako bih sebi dočarala ono što sam čitala u knjizi, svaku večer sam  gledala slike iz saharskih putopisa. One iz oaze Ksar Ghilane noću su me fascinirale, pa su čak bile i na naslovnici Putopisa. To ja samo zamišljam da sam u Sahari, ali ne znam kako bih se stvarno tamo snašla. Nagon za preživljavanjem proradi kad se nađete izvan civilizacije.

Eto, u ovom postu preporuka odlične knjige i  7. nastavka ovog uzbudljivog putopisa, jer prolazak motorima kroz pustinju nije nešto što srećemo svaki dan. Znate li što su ksarovi? Još jednom zahvaljujem Antonu što je svoje dojmove i slike poželio podijeliti s nama u Putopisima.

PUTOPIS Ksarovi i ostala čudesa Tataouina i Matmate

Svi 072012
 

“Stigli smo u Ksar Ghilane i tražimo smještaj. Prvi kamp i dogovor pada. Spavanje u beduinskom šatoru, večera i doručak za male pare. Ovaj put nismo jedini gosti. U cijeloj oazi, osim nas, još je dvoje gostiju. Francuski par s dreadlocksima u svom 4×4 kamionu-kamperu. Sve u oazi radi, jer uredno dolaze Toyote s Japancima koji masno plaćaju da ih se ovdje dovede iz turističkih resorta. Sama oaza poznata je po tom malom jezeru, izvoru tople i slane vode. Inače, sve je ovdje podređeno turizmu, ali osim tog izvora i lagane dostupnosti s istočne strane, nije oaza ništa posebno. Ima nekoliko puno ljepših, ali manje poznatih oaza dublje u pustinji…”

Anton na motoru nastavlja putovanje Saharom, već 6. nastavak Tunisa (meni najbolji :). Što doživljavaju u oazi Ksar Ghilane? Koji nepromišljeni potez čini prijatelj i suputnik Ivan? Zamjena motora za konja. Kako beduin vozi motor? Može li jedna oaza imati fancy stranu?

Što je to Kamena pustinja? Koliko je zahtjevno voziti motor po opasnim kamenjima, pa bazenima s dubokim pijeskom i dinama?

Ksar Ghilane by night 2

Ksar Ghilane by night 2

Kad sam komunicirala s Antonom kako ga predstaviti, pitala sam ga hoću li staviti bajker, motorist ili nešto drugo. On me uputio na svoj putopis iz Sahare, gdje je objasnio svoj stav o bajkerskim udruženjima, okupljanjima, spavanjima pod šatorima… To je opisano upravo ovdje:

PUTOPIS Ksar Ghilane i Kamena pustinja

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: