Jan 252015
 

“Marrakech – Maroko totalno drugačiji od svega dosad viđenog! Nakon trosatnog leta iz Zuricha slijećemo doslovce u centar grada. Oko nas s lijeve i desne strane i tlo i zgrade, sve u istim nijansama smeđe-žuto-narančasto, sve osim neba koje je tirkizno plavo.

Smještene smo u luksuznim Angsana Riad`s (oli ti ga Angsana kućama) a taksista nas iskrcava na jednom malenom trgu prepunom ljudi, auta, motorina, bicikla, konjskih zaprega – jednom riječju mravinjak. Dočekuje nas ljubazni domaćin i u tren zgrabi naše kufere, te krene uskim uličicama, a mi za njim. Gledamo neuredne otpale fasade, uličice smrde na mokraću… on brzo gazi , na kraju krajeva ima naše kufere pa nam ništa drugo i ne preostaje nego da ga slijedimo. Zaustavlja se ispred vrata, pred ogromnim visokim zidom, na kojima osim otvora nalik na puškarnice ne vidim ništa drugo. Ulazimo u predvorje i pred nama se otvara neki drugi svijet – mala, bajkovita, prekrasno uređena kuća u kojoj kao da je vrijeme stalo. Sve je u tipičnom marokanskom tradicionalnom stilu kao da ti pred očima lete slike iz nekih davnih vremena…”

Koze na stablu aragana

Koze na stablu argana

Nakon dužeg vremena putopis nam je poslala Aleksandra, autorica Barcelone i Moje portugalske avanture. Njena Barcelona je jedna od najposjećenijih priča s ovih stranica, također i najtraženiji pojam iza putopisa. Autorica je veoma svestrana osoba; objavljivali smo njene uspjehe s klapom Mareta, još pleše i dosta putuje. Raduje nas njen povratak pisanju, jer nije tip osobe koja je za cyber druženja, ne provodi previše vremena za kompjuterom, osim kad mora. Druženje s njom treba doživjeti – uvijek je to neka festa, mnogo ljudi, a ona vesela-sve zabavlja i stalno iznosi neke delicije. Rijetko je sama, uvijek u pokretu.  A kad putuje, zapaža neobične detalje i prati psihologiju lokalnih ljudi. Javila nam se iz Maroka, poslala slike i pozdravila sve putopisce. Već tamo je počela pisati putopis, tako da ga nismo dugo čekali. Što obećala, to ispunila :)

Neću vam previše opisivati što sve slijedi, najbolje pročitajte putopis Maroko – zemlja glasnija od Dalmacije?

FacebookTwitterGoogle+Share
Jan 142015
 

“Možete li zamisliti osobu koja drži da je novac uzrok većine nevolja u svijetu, kojoj je novac odvratan, koja istinski ne može podnijeti divlji, neoliberalni, korumpirani kapitalizam koji vlada Hrvatskom (i svijetom)? Sad će ispasti da smo ta osoba svi mi, ali nije tako. Pišem o osobi koja se bolje osjeća kad svoje usluge pruža za malo ili ništa para, koja ne želi ništa više od života osim krova nad glavom i malo biljne hrane. To je moj zubar Domagoj (kodno ime Kenyator), koji po drugi puta ide u Keniju volontirati na preko nekoliko mjeseci. Ide u franjevačku misiju koju vodi naš svećenik fra Miro Babić u sklopu koje se nalaze sirotište za napuštenu i nezbrinutu djecu „Mali dom Afrika“ i skromni medicinski centar koji je odnedavno obogaćen dvoma stomatološkim stolcima. Ide tamo zabavljati „svoje“ klince i staviti svoje znanje i vještine na raspolaganje ljudima kojima zubna skrb nije dostupna, a to je potencijalno 15.000 ljudi koliko župa pokriva. Samo da odmah ne nahrupe svih 15.000…”

Ovako započinje putopis novog autora Davora Skeledžije, koji se nedavno vratio iz  Subukije u Keniji, blizu Ekvatora. Imamo priliku podijeliti iskustvo i nesebičnost dva volontera iz Hrvatske koji su krenuli pomoći franjevačkoj misiji našeg svećenika Mira Babića u Keniji. Naš novi putopisac nas također upoznava kako funkcionira najmodernija medicinska oprema za dijabetičare u zabačenom dijelu svijeta. Kako su prošli granice, carinske birokrate i masu novih činjenica o  afričkoj državi Keniji i njenim susjedima, Somaliji i Etiopiji saznat ćete u samom putopisu. Oduševit će vas način kako ti skromni ljudi prihvataju neznance, njihov iskren osmijeh, kako djeca provode svoj raspust, u kakvim nastambama žive…Želim zahvaliti Davoru što je ovaj biser od slikovnice prepun pozitivnog ozračja i ljudske energije ponudio upravo nama – Putopisima, isto tako hvala i na jedinstvenim fotografijama koje je tamo snimio. (Jedna od njih krasi naslovnicu, a uskoro ćete viđati i druge). Vjerujem kad biste imali hrabrosti i želje poći pomoći tim mališanima u sirotištu i skromnom narodu da biste ih prigrlili sebi, ali volonteri znaju da i tu mora postojati granica – djeca se ne smiju previše vezati za vas. Bilo bi divno kad biste mogli pomoći ovim dragim ljudima, cilj nam je da ovo pročita što više ljudi i otvori svoje srce.

Igramo se u prirodi i jako nam je lijepo

Igramo se u prirodi i jako nam je lijepo

A sad pročitajte putopis IGLOM PREKO GRANICE – KENIJA

Oct 312014
 

Nastavljamo praksu “javljanja uživo” putopisaca. Saša nam se javlja iz Maroka. Izgleda da se putopis piše uživo :)

Svima jedan topli afrički pozdrav iz Maroka.

Očekujemo još jedno javljanje putopisca iz Azije. Ne uspijeva slikati, jer tamo neprestano kiši. Pretpostavljam da Saši i Katji ne fali sunca. Da ga malo pošaljemo…nastavlja se….

Sasa_Maroko_1

Sasa Maroko

Sasa-Maroko-apartman

Sasa-Maroko-apartman

Dec 132013
 

Davor Rostuhar i Maja Tanasovski proputovali su motociklom od Zagreba do Cape Towna u Južnoj Africi u 250 dana. Na putu od 20 700 km prošli su Egipat, Sudan, Etiopiju, Keniju, Ugandu, Ruandu, Burundi, Tanzaniju, Malavi, Mozambik i Republiku Južnu Afriku. Putem su istraživali slabo poznate piramide Sudana, posjetili fascinantna plemena doline rijeke Omo u Etiopiji, popeli Kilimandžaro, veslali po Nilu, uživali u tropskim plažama Zanzibara, boravili s posljednjim bušmanskim plemenom Hadzabe u pećinama Tanzanije, i još mnogo, mnogo toga. Provodili su i humanitarni projekt Afrika Aktiva kroz koji su istraživali kako putovati održivo i odgovorno i pokušali pomoći raznim afričkim pojedincima i udrugama koji rade lijepe i pozitivne stvari po Africi. No između svih akcija puuuno vremena proveli su na cesti. Ovaj video nastoji epsko putovanje preko cijelog afričkog kontinenta prikazati u dvije dinamične minute.
Nakon uspješnog okončanja putovanja i povratka u Hrvatsku Davor Rostuhar fotografije i foto priče s putovanja redovno objavljuje na svojoj facebook stranici:
https://www.facebook.com/DavorRostuha…
U četvrtak 19.12.2013 u 21h u Kinu Europa u Zagrebu, Davor i Maja će održati veliko multimedijalno predavanje o prvom poluvremenu tog velikog putovanja…

[embedplusvideo height=”360″ width=”640″ editlink=”http://bit.ly/19lMrRh” standard=”http://www.youtube.com/v/OcEDozFQ7MM?fs=1″ vars=”ytid=OcEDozFQ7MM&width=640&height=360&start=&stop=&rs=w&hd=0&autoplay=0&react=1&chapters=&notes=” id=”ep3799″ /]

 

Nov 262012
 

Još jedan blistavi Kapetanov putopis. Od svih ostalih koje nam je poslao razlikuje se samo po tome što se sada našao na mjestu na kojem običan turist gotovo da ne bi imao što vidjeti. Siromaštvo i teško praznovjerje privlače malo koga. To, međutim, za Kapetana ne vrijedi. Njegove svakodnevne pustolovine, iznimno znanje i poznavanje povijesti, različitih kultura i običaja i, nadasve, dar za uspoređivanje i ovaj put daju tekst kojeg se čita u dahu.

Samo ću malo zagolicati čitatelje s dva segmenta iz putopisa:

Možda bi ovaj togoanski recept pomogao mnogim golmanima 😉 :

za golmana

za golmana

…This is the hand of a chimpanzee. We use it to prepare something to help the goalkeeper in football. We get the left hand of a monkey, a gorilla’s hand and then, with different herbs, we prepare a powder to put on the goalkeeper’s body. This makes him very fast. If you want to run a marathon then we use the head, heart and four legs of a horse.” (Za pomoć golmanu u obrani gola samelje se lijeva ruka čimpanze ili gorile, to se pomiješa s raznim travama i onda se sve zajedno utrlja u tijelo golmana. To ga čini brzim i skače kao majmun. Ako želite trčati maraton, tada koristimo glavu, srce i četiri konjske noge.)…

Pri iskrcaju u Lome Kapetanu i mornaru pomaže vojska/pirati. Sjeti se gusarske slovenske pjesme. Kontaktiram moju Slovenku Romanu i kaže da dobro pozna ovu pjesmu i kako joj se uvijek sviđala:

Sredi morja črna vihra, sredi vihre crn brod,

Sredi broda črna jadra, sredi jader bela smrt, 

Grom buči in strela šviga, zli valovi v dalj buče,

Sedem gusarjev grozeče, morju kažejo zobe.

 

Pod palubo so zakladi, sedem crnih smrtnih glav,

V vsaki glavi sedem nožev, vsak od nožev je krvav.

Za kajuto pa igrajo, štirje divji gusarji,

Dobre karte vsi imajo, kapitan gre solo tri.

Kapitan pagata vrže, vsa posadka obnemi,

Kuhar mu ga s škisom vzame, že mu glava odleti. 

 

Bliža ladji se oklopnjača, kapitan veli na boj,

“kaj bo stara ta krastača, hej barabe za menoj!” 

Zdaj s kanona oklopnjače prva kugla prileti,

Krmilarju strga hlače , in mu bedra osmodi.

Še s kanona oklopnjače, druga kugla prileti,

Na sred’ kotla s paštašuto in ga v sončni prah zdrobi.

 

Vname se mesarsko klanje, gusarji drve na nož,

Sam ostal le kapitan je, kot poslednji zadnji mož

Kapitan cindžnoro vzame pod palubo pohiti,

S fajercajgom pulfer vname, z ladjo vred v luft zleti.

Sredi morja crna vihra, sre di vihre črn brod,

Sredi broda črna jadra, sredi jader bela smrt,

 

Vjerujem kako će mnogi putopis čitati i drugi put.

PUTOPIS LOME -TOGO

 

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: