Autor: Sam
U Indokini postoje doslovce stotine vrsta voća, neke autohtone, dok su neke donesene iz drugih krajeva svijeta. Pored nama poznatih banana, ananasa, kokosa, manga, mandarina, papaje, raznih dinja i lubenica, tamo se mogu vidjeti i vrste koje ćemo rijetko ili nikako vidjeti na našim policama, pa ćemo se njima pozabaviti u ovom serijalu.
Zadaća se pokazala znatno težom nego sam mogao zamisliti. Krenimo od imena. Nakon što vam ga prodavači ponove nekoliko puta, saznat ćete da se neka voćka izgovara približno kao “makham thet”. Divota, i što sad s time? Tako sam instalirao Thai tipkovnicu na svom prepametnom telefonu, pa bi oni ukucali lokalni naziv: มะขามเทศ. S time odem na Wikipediu, nađem članak i prevedem na engleski. Sve linkove možete naći u tekstu ako vas zanimaju detalji. Ako znate naše nazive, slobodno nam javite. Ovaj trik, nažalost, nije radio u Kambodži.
Najvažniju stvar nisam uspio razriješiti: kako opisati okus riječima, tako da vam ne preostaje ništa drugo nego da ih sami probate.
Posebnu zahvalnost dugujem tajlandskim i kambodžanskim poznanicima koji su priskočili u pomoć, oduševljeni idejom. Čak su mi kupovali i donosili voće, pribavljali slike te objašnjavali što i kako se jede. Tu se posebno istakla June. Rezultat je serijal koji je daleko nadmašio moja očekivanja i koji sadrži više vrsta voća nego što sam našao i u jednom članku na internetu.
U prvom nastavku serijala predočit ćemo vam poznatije vrste, koje ćete povremeno čak i naći u našim prodavnicama.
Ako vas zanimaju detalji, kliknite na ime voća u podnaslovu koje sadrži link na odgovarajuću stranicu Wikipedije.
Žižula (kineska datulja)
Krećemo od žižule, poznate i kao čičimak, koju sam čak našao na tržnici u Dubrovniku. Čičimak je veličine i oblika trešnje s jednom košticom u sredini, dok se u Indokini mogu naći i druge varijacije s većim i izduženim plodom, oblika naše šljive. Slatkast je i hrskav i navodno liječi od svega i svačega.
Pitaja
Pitaja je vrsta kaktusa s osvježavajućim plodom blagog, slatkastog okusa veličine jabuke, poznatog i pod imenom “zmajevo voće”. Kora je meka i crvena (ciklama, za žene i one koji se općenito bolje razumiju u boje) s neobičnim zelenim repovima. Ja sam se susreo s dvije vrste, kod jedne je meso bijelo, kod druge intenzivno crveno. Meso sadrži stotine sitnih, crnih sjemenki veličine makovog zrna, što mu daje posebnu teksturu. Jede se tako da ju prepolovite i jedete žlicom. Pitayu sam redovno nalazio na policama u Kanadi, pa sam je stoga smjestio na sam početak putopisa. Upozorenje: vrsta sa crvenim mesom izaziva slične nuspojave kao borovnica ili cvekla, pa se nemojte uspaničiti i odmah trčati liječniku zabrinuti za bubrege i ostale direktno povezane dijelove tijela.
Liči (kineska trešnja)
Liči je vrlo cijenjeno i skupo voće. Jedno vrijeme je bio hit za pravljenje koktela. Čak sam nalazio i sok od njega koji mi se veoma svidio. Plod promjera oko 3 cm ima kožastu, crvenkastu i hrapavu koru. Lako se guli prstima. Statki, prozirni plod vrlo karakterističnog okusa i mirisa sadrži crnu nejestivu košticu.
Kineska kruška
U Tajlandu poznata pod imenom “sa-li”, ova hrskava kruška oblika jabuke je znatno vodenastija od naših jabuka i krušaka. Osjetljiva je na udar te se transportira umotana u mrežicu od spužvastog materijala. Ja sam je nalazio u Kanadi, vjerojatno se može naći i u Europi. Jede se najčešće oguljena i djeluje vrlo osvježavajuće u toplim danima, kao lubenica.
Karambola
Poznato i pod imenom “starfruit” zbog oblika zvijezde u poprečnom presjeku, ovo voće je dužine do oko 10 cm. Kad je zrelo, žute je boje. Cijeli plod je jestiv, pa ga dobro operite prije nego “navalite” na nj.
Plod je sočan, blagog i pomalo kiselkastog okusa.
Tamarind
Ovo mahunasto voće sam često znao kupiti u Kanadi, tako da ga je možda moguće naći i u Europskim zemljama. Tajlanđani ga zovu “ma-kham”.
Ljuska je čvrsta i krta. Do jestivog dijela dolazite tako što ljusku slomijete i ogulite, kao tvrdo kuhano jaje. Ljepljivi plod je obavijen žilicama koje odstranite i tako ga jedete, segment po segment. Koštice su tvrde i tamno smeđe, nepravilnog oblika, kao kamenčići. Okus je slatkasto-kiselkast. Mene nekako najviše podjeća na našu kostjelu.
Tamarind je inače u vrlo širokoj uporabi kao dodatak jelima.
Marakuja
U engleskom govornom području poznata kao “passion fruit” (voće strasti), dolazi iz Južne Amerike. Presiječete odeblju koru nožem i žlicom jedete zelenkastu vodenastu sredinu sa sjemenkama koja je po strukturi slična dinjama i tikvi. Kiselkasta je, karakteristične arome. Posebno je popularan sok od marakuje.
Durian
Jedna od najneobičnijih i najcjenjenijih vrsta voća koje ćete naći u Indokini je svakako durian. Ima ih na desetke vrsta. Samo jedna od njih može izdržati transport, te se može povremeno naći na policama u Sjevernoj Americi, vjerojatno i u Europi.
Durian je veličine dinje s bodljikavom i dosta debelom korom. Nije ga lako otvoriti, pa vam preporučam da ga kupite otvorena i upakirana. Unutar ljuske ugniježđeno je nekoliko jestivih dijelova ploda veličine banane s velikim košticama. Plod je gnjecav, sladak, vrlo specifičnog okusa i jakog mirisa kojem neki ne mogu odoljeti, dok je drugima odbojan. U Singapuru ga je čak zabranjeno jesti i otvarati na javnim mjestima. Durian mnogi nazivaju kraljem voća, što mu opravdava relativno visoku cijenu, čak i u Tajlandu.
Longan
Longan je srodan ličiju. Ljuskasta kora mu je smeđe-siva i ravnija od ličija. Jestivi dio ploda, po okusu sličan ličiju, je proziran kroz koji je vidljiva crna koštica, zbog čega su mu Kinezi i dali ime “zmajevo oko”.
Povremeno sam ga znao kupiti i u Kanadi.
Guava
U Tajlandu ćete je naći pod imenom “farang”, što znači “stranac”. Međutim, često ćete čuti izgovor “falang”, jer dosta Tajlanđana “r” izgovara kao “l”. Interesantno je da Tajlanđani koriste tu riječ samo za bijelce, ne za strance općenito.
Veličine je dunje (“mrkatulja”, kako je zovu u Dubrovniku), na koju malo podsjeća teksturom. Meso je hrskavo, blagog, statkastog okusa. Ja sam je jeo još nedozrelu, kao što rade lokalni stanovnici sa mnogim vrstama voća, npr. papajom. Često je kombiniraju s ostalim voćkama u salate. Guli se i siječe na kriške. Sjemenke su sitne, ali tvrde. Popularan je sok od guave.
I tako smo došli do kraja putopisa o voću za koje ste možda čuli. U narednom nastavku ćemo se posvetiti voću za koje vjerojatno niste čuli: