Artemidin hram u Efezu – Turska

 

Autor: Slavica D.

 

ostao je samo jedan stup

ostaci hrama 1

Nije šala naći se na mjestu gdje je stajalo jedno od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta. Svi znamo da su od njih sedam na  životu samo piramide iz Gizeha u Egiptu. Svi ostali davno su nestali sa površine Zemlje. O njihovom izgledu znamo uz pomoć rekonstrukcija, pravljenim prema originalu. Inače, ta antička svjetska čuda imenovao je grčki pjesnik Antipatros iz Sidona.

ostaci hrama 3

I tako, na par kilometara od starog grada Efeza, prema Selčuku, 550 g.p.n.e. bio je sagrađen grčki hram posvećen Artemidi (Artemisu), remek djelo grčke arhitekture i skulpture. Ne zna se točno kako je izgledao, ali pretpostavka je da je stajao na 127 stupova dvostruko poredanih svaki visine 18 metara. Cijeli hram je bio od mramora. Bila je tu i visoka statua Artemide, koju su slavili u Efezu, izrađena od drveta vinove loze i obložena zlatom i srebrom, visine 2 m. Ona je bila grčka božica mjeseca, zvijeri i lova, a i zaštitnica djevojaka, svadbe i poroda. Prema mitu bila je kći Zeusa i njegove prve žene Lete, sestra blizanka Apolona. U Maloj Aziji je bila vrhovno božanstvo, osobito su je štovali u Arkadiji. Postoji više mitova o njoj, a najpoznatiji je onaj da je rođena u Ortigiji, u Efezu, te su joj zbog toga i podigli ovaj hram. Pisci tog vremena su govorili kako je to najljepša građevina na svijetu.

hrpa kamenja

Imali su dosta problema pri gradnji, zbog specifičnog tla. Kako je Efez bio trustno područje, hram su gradili na obali rijeke Kaistre, na močvarnom području, gdje je manja opasnost od potresa. To je starim Grcima zadavalo puno glavobolje, pa su morali zemljište popravljati dodajući u podlogu drveni ugljen. S druge strane, iz tih razloga gradnja je trajala puno duže, čak 120 g,  jer su mramor morali prenositi izdaleka. I sve je to nekako funkcioniralo dok se nije dogodilo zlo. Naime 21. srpnja 356.g. prije Krista hram je zapalio luđak po imenu Herostrat, čovjek željan slave, želeći svoje ime učiniti besmrtnim. Očito je u tome uspio, iako su vlasti zabranile spominjanje njegovog imena, no povijest ga je svakako zapisala. Zanimljivost je da je upravo u noći velikog požara rođen Aleksandar Veliki.

ostaci hrama 2

na zapuštenoj livadi

Nakon potpunog uništenja grada, došli su Rimljani i obnovili ga, pa su obnovili i kult Artemide. Kako su postali sudbinski povezani, Aleksandar Makedonski je za vrijeme svoje vladavine znatnim novcem pomogao pri obnovi hrama, koji je izgrađen 3m viši od prethodnog i bio jako teška konstrukcija. On je služio i kao hram i kao svetište, koje su posjećivali trgovci, umjetnici, turisti, kraljevi… Iskazivali su počast božici darivajući joj blaga iz svojih riznica. Tako su arheološka iskapanja otkrila darove hodočasnika, umjetnine iz cijele Perzije i Indije, predmete od zlata, srebra, slonovače… Blagostanje grada ovisilo je o mnoštvu ovih posjetitelja, dakle i oni su razvijali turizam kao i mi u današnje vrijeme.

nacrt starog hrama

No hram je zbog svog bogatstva zapeo za oko osvajačima, zbog pljački, pa su ga Goti uništili 262.g. naše ere. Ostaci hrama su propali u močvarnom tlu, a dijelovi su bili raznešeni kao građevni materijal. Krajem 19.stoljeća većina ostataka je otkopana i prebačena u British Museum u Londonu. Ostao je samo jedan stup koji i danas stoji na ovoj lokaciji u blizini Efeza.

iskrivljena tabla na cesti

Dakle, kod tog jednog jedinog, ali značajnog stupa počinje ova priča, i naš susret sa svjetskim čudom. Iako nije potomak onog originalnog hrama, već kasnijeg, obnovljenog, ipak izaziva divljenje i duboko poštovanje. Ovo mjesto je moj dodir sa prapoviješću. Livada polu-zapuštena, sa čudnim vjetrom koji je zapuhao čim smo prošli uskim putem kroz šumu, kao da je iskočila iz školske knjige povijesti i učinila da zaboravimo sadašnjost. Brzim vremeplovom smo se preselili u neka davna vremena, kad su božanstva određivala način i pravila ljudskog življenja.

Artemidin hram u Miniaturku

Ipak moram vam otkriti tajnu: ja sam vidjela kako izgleda čitav Artemidin hram, sa svim njegovim  mramornim stupovima i krovom od cedrovine. Možda se čini nemogućim, ali ipak je istina. U istanbulskom Miniaturku nalaze se minijature svih značajnih objekata iz cijele Turske, pa tako i ovog hrama. Divna je to građevina, ili bolje reći – divna je bila u ono antičko doba prije 2.500 godina. Sad je samo dio naše mašte.

za uspomenu

Trenutak koji sam odvojila za posjetu ovom mjestu svakako je trenutak unutarnjeg mira, razmišljanje o godinama koje su protekle između nastanka ovog stupa i mog postojanja, a tu smo jedno do drugog. Dodirujemo se kao dva suvremenika, prijatelja, stojimo jedno kraj drugog, a razdvajaju nas tisućljeća. Dojmio me se taj susret, pokazao mi kako je prolaznost vrlo relativna stvar koja ovisi o našem pogledu na svijet.

  No Responses to “Artemidin hram u Efezu – Turska”

  1. Uživala sam čitajući što si napisala o Artemidinom hramu. Šteta što su ostaci tako zapušteni i hvala ti na maketi hrama iz Miniaturka kako bismo sami mogli zamisliti nekadašnju ljepotu mjesta.
    Nadam se novim iznenađenjima sa tvog nedavnog putovanja u Tursku.
    Pamukkale su me najjače dojmile do sad!

  2. ….priredila si mi iznenadjenje ne najavivsi se a i nije potrebno jer ja sve cesce svracam na blog,i putujem..napraviti putopis na temelju jednog ostatka pravo je umjece,i zaista si me odusevila,jer zaista ,samo sjetivsi se koliko nas vremena razdvaja od postanka istog,treba imati strahopostovanje,a tvoj dodir sa prosloscu prekrasno je prikazan…nadam se da si dodirnula kamen i tako se povezala sa klesarom iz doba prije 2500 godina….<3<3 .

    • Nažalost, Vera, kamenju se nije moglo prići. Naokolo je iskopan kanal preko kojeg se nije moglo. Na zadnjoj slici nas dvoje stojimo tik do ruba.

  3. Lijepo je naci se s tobom na raznim lokacijama koje prezentiras u svojim putopisima.Jednako si uspjesna
    kad pises o ostacima spomenika minulih civilizacija,
    o suvremenosti i prirodnim fenomenima. Rijecju i
    slikom osvjetljavas temu,protkanu sopstvenim osjecajima
    i tako obogacujes svoje citatelje.

    • Ina, uvijek nastojim u tekstove ubaciti i svoj subjektivni doživljaj, da opis učinim malo zanimljivijim. Veseli me ako sam u tome uspjela.
      Hvala.

  4. Divno! I u isto vrijeme pomalo sjetno… pogled na taj zadnji preostali stup me rastuzio, cak i iskrivljena tabla na cesti… cudna je ljudska pohlepa i nagon za unistavanjem, tu se nije puno toga promijenilo od nastanka Artemidinog hrama sve do danas :(

    • Dobro si rekla, večina misli samo na sebe, ne brine o čuvanju vrijednosti za naredna pokoljenja. Hoćemo li mi, današnje generacije, imati više obzira?

  5. Nažalost Englezi su odnijeli sve što se odnijeti moglo, pa su ovdje ostavili samo jedan jedini stup, premalo da bi nam dočaralo izgled ovog povijesno važnog mjesta. Zaista djeluje prilično pusto, pomalo sablasno, ali ipak izaziva poštovanje.

  6. Kako si dobro uspjela prenijeti doživljaj ushićenja dodirom daleke, daleke prošlosti! Poznat mi je taj jedinstveni osjećaj kojim si me ponovo dotaknula.
    Za to je potrebno umijeće, ali ti ga imaš i to je krasno.

 Leave a Reply

(required)

(required)

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Powered by sweetCaptcha


Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: