Tunis – Kairouan

Kairouan, povratak gužvi, arapskom stresu i talijanskoj šlampavosti…

Autor: Anton

U Kairouan smo stigli kasno popodne. Nije me privlačio dolazak u veći grad. Odmah se pojavio jedan od “Majfrendova” na motorinu. Odbili smo njegove usluge i sami se bacili u potragu za hotelom. Ovdje smo došli prespavati, pogledati tržnicu u starom gradu, te ujutro otići dalje prema Tunisu. E da, trebao nam je internet da vidimo kad imamo brod za Italiju. Naišli smo na hotel u samoj blizini ulaza u stari arapski dio. Bio je to najjeftiniji smještaj na našem putovanju. 10 dinara po osobi. Nekih 40 kuna. Pristali smo bez cjenkanja. Bilo me sram spuštati takvu cijenu. Teško bi se to moglo nazvati hotelom. Bio je to jedan od onih hotela iz Alan Forda. Ali je zato imao poziciju za 5 zvjezdica. Mislim da smo mi rijetki stranci koji su ovdje spavali. Ima to i svojih draži. Pun je hotel lokalaca i gastabajtera iz susjednih afričkih zemalja pa ujutro za doručkom zna biti zanimljivo. Tako najbolje upoznaš zemlju i ljude. Čuješ priče koje nećeš čuti u hotelu u kojem spavaju stranci. Ljudi se izjadaju i pokažu kako je težak život u Africi.

Pogled na naš hotel
Pogled na naš hotel
Pogled iz hotela
Pogled iz hotela
Naš sobičak
Naš sobičak
s velikim kupatilom
s velikim kupatilom

 

Otišli smo na stotinjak metara udaljenu tržnicu starog grada koja je nadaleko poznata u Tunisu. I među turistima. Tamo “Majfrendovi” napadaju iza svakog ćoška, te iz svakog dućana. Još ako ste rijedak turist u moto odijelu, kud ćeš bolje.

Ovih stvari nema u Konzumu
Ovih stvari nema u Konzumu
Mc Donalds
Mc Donalds
Ulicama Kairourana
Ulicama Kairourana
Trgovina sagovima
Trgovina sagovima
Idemo na ručak
Idemo na ručak
Trgovine sa svih strana
Trgovine sa svih strana
Usluga na visini
Usluga na visini

Dobro smo odoljevali upornim “Majfrendovima”. Sve do jednog. Taj lik nije bio normalan. Uporno nas je pratio i ponavljao kao mantru: “Ej, motoristi, vajt mask, vajt mask, mast si, bjutiful, me gajd, me gajd !” Jedno deset puta smo mu zahvalili na ponudi, ali lik nas i dalje uporno prati. Ja se okrenem, on zamakne u neku uličicu. I svako malo izleti ispred nosa, unese se u lice i ponavlja svoju mantru. Tako jedno sat vremena. Smatram se iznimno strpljivim i tolerantnim, al mi je ovaj lik digao paru. Čekao sam da još jednom zamakne u neki dućan, pa sam otišao za njim i na četiri, pet jezika mu rekao da odj…, potvrdivši mu to srednjim prstima obje ruke. Mislim da je tada skužio da nam ne treba vodič.
Inače su oni pomalo dosadni, ali ako ih ignoriraš ili im daš do znanja da ne trebaš njihove usluge, odustanu bez problema. Ovaj je stvarno neki mazohista.
Navečer čaj na štekatu ispred hotela. Interesantno je vidjeti dupkom pun štekat kao i svaki obližnji kafić, a niti jedne žene. Za razliku od glavnog grada koji je sušta suprotnost.

U kafiću ispred hotela
U kafiću ispred hotela

Našli smo i internet. PublicNet. I radi cura. Što nas je iznenadilo. U marami, naravno. Ni ovdje kompjuter nije baš najnovije generacije, ali služi svrsi.

Da vidimo da li je netko pisao
Da vidimo da li je netko pisao

Ujutro doručak s ekipom iz hotela. Dječje radosti kao i svih dana do sada. Vadimo pile iz “garaže” i šibamo za Tunis.

Napustili smo hotel
Napustili smo hotel
Dostavno vozilo
Dostavno vozilo
Pokret
Pokret

Put za Tunis smo odradili cestom ali ne glavnom. Bauljali smo selima između dva grada.

Na putu između 2 grada
Na putu između 2 grada
Vjetar im mrsi grivu
Vjetar im mrsi grivu
Papričice
Papričice

Pošto smo uranili, odlučili smo posjetiti jedan od turističkih resorta na brzinu. Yasmine Hammamet. Napokon pravi Tunis, jel da?

Gdje je princeza
Gdje je princeza
Hotelski lanac
Hotelski lanac
Boulevard
Boulevard
Na plaži
Na plaži
Pranje rota
Pranje rota
Nakon pranja idemo dalje
Nakon pranja idemo dalje

Znate kako sam se osjećao ovdje? Ko da me netko zatvorio u jedno veliko kazalište. Sve je tu jedna velika predstava. … Tamo su kuće od čokolade, a prozori su od marmelade… Da se razumijemo, da mi netko za 20 godina uplati sedam dana u ovakvom resortu ne bih odbio ali ovo ima veze s Tunisom koliko i velebitska degenija s jadranskim bračićem.
Idemo mi dalje. Na čaj. Najskuplji i najgori. Iz kesice.

SMS-anje
SMS-anje

Posjetili smo i onaj istureni dio kopna prije Tunisa. Turistička zona. Slika nemamo. U Tunis smo došli točno pred brod tako da je sve bilo na brzinu. Na talijansku brzinu. Brod je trebao krenuti u 8. Krenuo je u 11. Plan nam je sutra iz Palerma što brze do Barija da bi stigli na brod za Bar u Crnoj Gori. Iznenadit ćemo svoje doma, jer misle da dolazimo sutradan. Lako je imati plan ali…
Uz malo guranja prvi na carini.

Prvi na carini
Prvi na carini

Najbolja kabina na brodu. Ako ništa drugo, definitivno bolje miriši od one prave…

Najbolja kabina
Najbolja kabina

Palermo, ali ne u 7 kako bi trebalo nego u 11 ujutro. E, moji Talijani…

Kopno na vidiku
Kopno na vidiku

Dok smo izišli s broda bilo je podne. Još sat dok smo za sobom ostavili Palermo. Šibaj po Siciliji. Zakasnimo na brod za kopno u 3 sata. Sljedeći za sat. Talijanski sat. Imali smo dobar plan. Adio Bari. Vidimo se, Ancona.
Bella Italia…

Ancona
Ancona

Da mi je znat ko ovo jede kasnije…

Ovdje očito ima ribe
Ovdje očito ima ribe

Pošto je plan propao, spavamo u Calabriji. Hotel u nekom malom mjestu na obali. Pun karabinjera. Tako da smo imali 24-satni nadzor nad vozilima.

Policija
Policija

Ujutro pun gas autoputom do Ancone. Koliko znam imamo brod petkom za Zadar. Opet ono ali… U Anconu stižemo mrtvi umorni i promrzli da bismo saznali kako je linija za Zadar otkazana do kraja mjeseca. Lijepo. Na sjeveru zovu tešku zimu. Pomalo ludi jesmo, al’ ipak ne toliko. Aj dobro, čekat ćemo do sutra, pa na brod za Split. Spavanje u malom hotelu kraj luke. Pošto sam dosta godina radio s Talijanima, Anconu poznam dobro i nije mi drago ostati još dan ovdje. Dosadan grad. Odlučili smo sutra do San Marina da ubijemo dan. Iako zovu temperature oko nule.

Bitno da su na sigurnom
Bitno da su na sigurnom

“The Mean Machine” je promijenila zvuk…saznali smo zašto…

Imamo problema
Imamo problema

Nedjelja ujutro. Oblačimo sve na sebe i pravac San Marino. Nismo ni Anconu prošli kad se odjednom nađemo u koloni stotinjak motora. Jedan stupanj je vani. Ništa nam nije bilo jasno. A bogami, ni njima. Mahnem Ivanu da vozi s njima. Evo di smo završili nakon sata vožnje po odličnim brdskim cestama.

San Marino
San Marino

Nekakva proslava na prekrasnoj planini s dvorcem na vrhu. Bili smo glavna atrakcija tamo. Svi misle da smo došli zbog toga. I televizija nas snimala. Stotine motora. I najmanje toliko kilograma gela. More GS-ova. Svi čisti i oprani.

Pogled sa vrha
Pogled sa vrha
More motora
More motora
Je li ovo moj
Je li ovo moj

Prije toga, na pola puta, bila je organizirana pauza. Djelili ljudi čaj i kolač promrzlim Talijanima u tanjušnim fancy odjelcima.
Živili!

Motori svuda oko nas
Motori svuda oko nas

Uzdravlje

Moram priznati da je najviše pažnje privuklo ovo čudo. Nije moj tip, ali…

Na modnoj reviji
Na modnoj reviji

Pazite odnos ove male 125-ice i velikog KTM-a…

125-tice
125-tice

Na ručak smo otišli u neku konobu podno planine. Jeli smo vrhunski. Takav je bio i račun. Zbila nam se jedna interesantna zgoda. Otišao sam platiti i dajem karticu koja ne prolazi. Ivan daje svoju, ne prolazi ni ona. Problem je u njihovim aparatima. Dovoljno novca nismo imali pa smo se planirali provozati do najblizeg bankomata. U to se pojavi gazda i pita što se događa. Konobarica objasni da im ne rade aparati za kartice te se idemo zaletjeti po novac u obližnje mjesto. Gazda neće ni da čuje. Kaže, vi ste danas moji gosti, hvala i vidimo se dogodine. Pohvalan potez talijanskog ugostitelja.

Odmor uz pivu
Odmor uz pivu

Vraćali smo se do Ancone odličnim zavojitim cestama po planinama i brdima u okolici. Kad se samo sjetim koliko sam samo dana proveo čekajuci brod u Anconi, a nisam znao za ove ceste i predivnu okolicu.

Povratak u Anconu
Povratak u Anconu

Na kraju smo imali odličan dan i bez San Marina. Kad smo stigli u Anconu, vidim na zaslonu 15 propuštenih poziva. Znao sam da je neko sranje. Zove žena, ni danas nema broda. Malo smo se preračunali. Brod ide sutra. OOO, NEEEEEEEEEEEE !!!

Spremni za povratak
Spremni za povratak

Na tlo Italije iskrcali smo se u petak ujutro. Kući smo stigli tek u utorak ujutro. Dosta mi je Italije za narednih nekoliko desetljeća. Toliko o posljedicama naše iznimne organizacije spomenute na početku.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Scroll to Top