Mar 092017
 

“Za lotos sam znao da je to vodeni cvijet, ali nisam imao pojma da se jede. Kad smo kod iščuđavanja, malo se što moglo mjeriti s neobičnim plodom lotosa koji sam prvi put vidio u Phnom Penhu na ulici. Nisam ga odmah kupio, što je bila greška, jer ga nakon toga dugo nisam mogao naći. Srećom me spasila recepcionerka Jenny koja ga je uspjela negdje naći, te mi je još pokazala koji dio ploda se jede i kako. U grozdu su dvije vrste zrna. Veće, okruglasto, ima pod korom jezgru koja se jede. Po okusu i teksturi me podsjeća na svjež grašak. Ništa posebno, znači. Manje zrno, koje je izduženo, sadrži nešto kao košticu i ne jede se, već ga raspuknete o čelo neke naivčine koja se nađe u blizini, kao što se meni dogodilo, uz grohotan smijeh gomile promatrača. Kao da su svi samo na to čekali. Od sramote više neću smjeti u Kambodžu.

Na lotos sam naletio i na meniju u Hong Kongu. Plod isječen na režnjeve se prži u ulju i tako servira kao snack…”

Slatka Inga

Sam nam je istraživač voća u Aziji, preciznije u Indokini. Među novim slikama ugledam plodove slatke inge koje meni liče na sliku pod mikroskopom. Ili moždana tamarind, koji nam je Sam jednom prilikom donio za probati, ali greška – to je bila druga  voćka. Neke od egzotičnih plodova sam čak i vidjela kod nas u Konzumu i htjela probati – npr. liči, ali mu je i cijena bila pretjerana, pa sam odustala. Nadam se kako ljubitelji voća imaju sad pravi vodič za ove slatke biljke na jednom mjestu. Potrebno je ući na stranicu Autori , te pronaći putopisca  Sama i pročitajte i ostala dva nastavka.

U trećem nastavku pogledajte kako izgledaju sljedeće voćke: star gooseberry, pomelo, Pithecellobium dulce – slatka inga, palmira palma, gandaria, lotos, ambarela, emblika (malaka drvo) i burmansko grožđe. Obavezno pročitajte treći nastavak Voće Indokine za koje možda nikada niste čuli – treći nastavak

Sorry, the comment form is closed at this time.

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: