Feb 282017
 

Ljudi u kutijama odijeljeni betonom, prozorima, balkončićima i armiranim betonom. Kao predmeti u ladici. Koliko ljudskih sudbina, neodslušanih pjesama, nedovršenih priča i prljavih tanjura u suđu. Koliko ljudskih glava. Svi tako blizu u svojim kutijama od zidnih kartona, a opet kilometrima daleko, lutaju u svojim mislima i u tišini ne ometaju ine, sanjajuć’ možda o moru, šumi, ledenom potoku ili slučajnom dodiru nečije tople ruke u mraku. Dišu i bivaju. Bivaju i dišu. Malena starica koja izlazi u pratnji štake bolničko zelene boje u 7.30 i ispod čijih bora se nalazi surovi život. Mačke koje se spretno veru po neurednim zidnim ogradama i pare se pred veljaču ispuštajući zov crnih đavola. Antene koje strše u tišini i ljubičasto nebo nad njima ukrašeno zalaskom sunca. Hladni zimski zrak. Trošne cigle migolje kroz pohabanu fasadu. Centralna grijanja i plinski bojleri, veš mašine, pričuvni jorgani koji se imaju u ormaru, a ne koriste. Kao i oni svečani tanjuri za goste u kredencu. Svatko pored svakoga,  nitko ni sa kim i svi sa samim sobom. U velebnoj pustinji traže oazu mira i visoke kaktuse. Pa opet smiraj i spokoj. I svatko sa svojim antenama lovi pokoje signale sreće.

Ivana Cvitanušić, 18.1.2017

Ivana nas je htjela podsjetiti kako lijepo piše, srcem. Sve što radi ulaže toliko svoje pozitivne energije, da je nekad u par rečenica rekla tako mnogo. Usamljenost, otuđenost, naša svakodnevica. Ali kad nas netko podsjeti na usamljene, pogotovo stare ljude, gledamo oko sebe i  uočavamo susjede, koji su tu, u našoj blizini. Ne moramo im pomoći materijalno, dovoljno im je lijepa riječ i zrnce strpljivosti. Pokušajte odvojiti samo malo vremena za te drage ljude. Oni su naša mudrost. Možda su malo usporeni, teško pričaju, neki jedva hodaju, ali su puni ljudske topline.

Neki dan sam se vraćala s  posla, a moja susjeda, stara preko 90 godina, šeta oko zgrade. Vidim da joj nizbrdica čini problem i prihvatim je ispod ruke i pridržim. Tako je bila sretna i nasmijala me i kaže: “Ovo je sad moj Stradun. Vidiš kako sam se sredila (bila je u crvenoj haljini, našminkana). Možda koga sretnem, pa malo popričam i kome namignem 😉 ‘


Sorry, the comment form is closed at this time.

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: