May 192012
 

Na svom putovanju prema Kini Tkalčići će nam u ovom nastavku opisati  kako su iz Moskve krenuli Transsibirskom željeznicom sve do Kine. Je li 1986. bilo ugodno i uzbudljivo putovati nekoliko  dana malo izlazeći iz vlaka? Jesu li uspjeli išta fotografirati? Je li im se svidio Sibir? Koga su zanimljivog upoznali na putovanju? Kako biste se osjećali kad bi, bez kucanja – nenajavljeno, u kupe upala domaćica vlaka i počela nesmetano usisavati svuda oko njih? Gdje su mogli izaći iz vlaka i protegnuti noge? Znate koje je najdublje jezero na svijetu? Bajkalsko -1741 m dubine. Kakav je dojam ostavilo na naše putnike? Je li bila ukusna hrana u vlaku i izvan njega?

Drveni kućerci

Drveni kućerci

“…U restoranu pokušavamo naručiti nešto s jelovnika…na svaki naš upit, konobar odgovara „Njet, to njet“…i tako desetak puta…na kraju Vlado pita može li ipak nešto naručiti iako “ničega više nema”…konobar odgovara “Špigel aj” (u prijevodu: jaja na oko). Naručujemo dvije porcije…nakon nekog vremena nas dvoje i drugi strani putnici dobivamo špigelaje…počinjemo jesti…nakon par sekundi ulijeće isti konobar…taman počeli prve zalogaje stavljati u usta…svima uzima tanjure s jajima i viče da napustimo restoran jer ide “GRUPA, Grupa…”. U vagon restoran je ušla grupa partijskih rukovodilaca i prostor je po zapovijedi trebalo isprazniti…sva sreća da je do Kine ostalo samo par dana…”

PUTOPIS Put do Kine

 Leave a Reply

(required)

(required)

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Powered by sweetCaptcha


Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: