Ponukana velikom čitanošću jednog putopisa, Marinove Albanije, odlučila sam istražiti i otkriti što je to tako zanimljivo u zemlji na jugu Jadranskog mora. Pružila mi se prilika poći preko vikenda na turu po Albaniji autobusom. Poslala sam i drugima ponudu mailom, ali je bilo puno upita : što ćeš tamo, što tamo imaš vidjeti, zašto ne ideš npr. u … , zašto ćeš plaćati turu…, tamo ima drumskih razbojnika, itd. Nekako sam osjećala sarkazam, a Albanci, koje sam poslovno upoznala, su mi bili simpatični. Nešto se tu nije uklapalo u moju slagalicu. Pa red je bio da je posložim.
Osim mog dragog, putovanje su prihvatili i mladi prijatelji. S njima je uvijek zabavno i puno akcije. Što se sve može vidjeti i upoznati u kratkom vremenu možete pročitati u nastavcima. Ovaj put sam imala čak 3 fotografa osim sebe, nije bilo lako napraviti selekciju najuspješnijih fotografija.
Kako smo išli kroz Crnu Goru, prva stanka je bila u Budvi. Divili smo se lijepom gradu, valovima, oblacima. Tu sam napravila fotografiju sjena koja je nagovještavala misterioznost ovog poprilično zatvorenog, nepoznatog naroda, koji se šali na svoj račun. A to mi mnogo znači – jer samo posebno hrabri ljudi, koji ne pate od vlastite veličine, se mogu tako šaliti sami sa sobom. I što je važno – mladi više ne odlaze van kao prije. Dobivaju posao i povoljnu mogućnost kupovine stana. Nezaposlenost, koja je bila u vrijeme Envera Hodže 72 %, pala je na 20%. Još ima sirotinje, prosjaka, ali manje nego prije dvije godine. Pročitajte prvi nastavak:
Upravo stigla snimka cijelog izleta s You Tube-a. Zahvaljujem Mari iz agencije NAVE :), kao i Maru C. koji je sve snimio i smontirao.
Lijepo i opušteno. Upavo ovako zamišljam izlet u Albaniju. Ovaj put nismo ga stigli ostvariti ali prva sljedeća prilika je moja. Suprug je već bio tamo tako da su mi ove situacije iz prometa poznate po njegovoj priči. Jako mi se sviđa film!
Film je odličan, čestitam! Sreća da su neki dijelovi cenzurirani, mislim na ‘live music’ u hotelu AS… 🙂