“Upoznao sam jednog starca beskućnika i dao mu dvjesto rubalja (40 kuna). Zove se Fjodor ima nekoliko razbijenih zuba, gustu bijelu bradu i diplomu iz strojarstva. Kako kaže radio je nekoć i živio u Irkutsku, ali politika ga je pojela. Ženu su mu ubili u sibirskom gulagu Staljinovci, a time su ubili i sve u njemu. Novac od prodaje stana otišao je u nepovrat. Dugo je lutao Rusijom i Sibirom, hranio se loveći divljač sa Tadžikima. Namjeravao je otvoriti kafić s dvoje Tadžika koje je smatrao braćom. Kad su investiciju priveli kraju, dvoje Tadžika ga je prebilo i nožem zarezalo po trbuhu da krvari nakon što su ga skinuli do pasa i vezali za jedno drvo u sibirskoj šumi.Uspio je izbjeći ralje sibirske šume, ali ne i one okrutnije, životne. Ako se ikad vrati njima dolazi u smrt. Razočarao se u ljude, jer nakon dvije godine života uzajamnog pomaganja, uspomenu koju ima su nekoliko izbijenih zubi i ožiljci po trbuhu. Ovdje ga je pojeo kapitalizam, kao i mladi vragovi, kako kaže. S vremena na vrijeme nešto namjerno ukrade u trgovini da bi odležao u zatvoru gdje dobije nekoliko obroka i tuš. Za njega je to luksuz kakvog si sve teže može priuštiti jer sličnom metodom se vode mnogi beskućnici. Moram priznati da me dirnula ova priča te sam otišao do obližnjeg kioska, te s prijateljom mu kupio bocu votke i par banana. “Dasvidanja i sčastljiva” pozdravih ga i krenuo sam dalje.”
Cijeli putopis –> Vladivostok
Prvi put u Putopisima imamo priliku vidjeti i onu ružnu i tužnu stranu velegrada. Mogao bi se napisati scenarij o životu ovog čovjeka i snimiti horror.
Baš me zanima jesu li ikad uhvatili to dvoje Tadžika što su isprebijali beskućnika? Očito nisu, jer se boji da ga ponovo ne “dohvate”.
Strašno, na žalost puno je takvih priča čak i kod nas… ;(
Meni je cijeli putopis Vladivostok poseban. Svijet do kojega će rijetko običan čovjek doći. Zahvaljujem Marinu na načinu kako nam je približio Vladara Istoka.
Rijetko se događa da ljude privuče sudbina ovakvih ljudi. Obično prođemo mimo njih i ne pogledavši ih. A tko zna kakve se sve teške priče kriju iza njihovog poderanog kaputa, zapuštene brade… Marin je zakopao iza te neugledne vanjštine, na trenutak ušao u tužni život starca i pomogao mu najbolje kako je mogao. Vrlo plemenito.
beskucnici,stvarnost naseg doba ,nazalost.